Novo istraživanje talijanskih istraživača sa sveučilišta u Pisi i Perugiji potvrđuje da canisi (rod životinja iz reda zvijeri i porodice pasa canidae koji obuhaća pse, čagljeve, kojote i vukove) ne pokazuju znakove ekstremne uznemirenosti dok smo odsutni.
Međutim, znanstvenici su otkrili da psima emocionalno lakše pada kada ih nježno, nježno pomazimo prije odlaska, prenosi Big Think prema studiji objavljenoj u ScienceDirectu.
Istraživači su proveli eksperimente s 10 zdravih pasa u dobi od 1 do 11 godina bez neobičnih problema s privrženošću.
Testovi su provedeni na otvorenom, u ograđenom prostoru, i snimljeni su kako bi se kasnije mogli analizirati.
Prvo, vlasnici bi u ograđeni prostor uveli svoje pse na povodcu te bi tamo pozdravili istraživača, poznatog kao “Voditelj testa 1”, a onda bi drugi istraživač psu izmjerio otkucaje srca pomoću stetoskopa i brzo otišao.
Svaki pas testiran je dva puta.
U prvom testu, nazvanom NGT test (“No Gentle Touch”, tj. “bez nježnog dodira”), vlasnik i voditelj razgovarali bi minutu, u biti ignorirajući psa. Za drugi, WGT test (“With gentle touch”, tj. “s nježnim dodirom”), vlasnik je mazio psa tijekom jednominutnog razgovora s voditeljem testa.
U oba testa, nakon kratkog razgovora, vlasnik bi predao povodac voditelju testa i sakrio se iza pomoćne zgrade na tri minute udaljenosti, iza koje se nije mogao osjetiti vlasnikov miris.
Pas bi se pritom mogli slobodno kretati po ograđenom prostoru, onoliko koliko je to dopuštao povodac od 1,5 metara.
Na kraju, psi su proveli značajnu količinu vremena tražeći svog vlasnika – u tri minute, tražili su između 84,5 i 87,5 sekundi – što je skoro pola vremena.
Nakon odvajanja, voditelj tima pozvao bi vlasnika natrag i predao mu povodac, a nakon 15 minuta lagane aktivnosti, pseća je slina testirana na prisutnost i razinu hormona stresa kortizola.
Svi psi su sudjelovali u oba testa, zasebno. Testovi su bili raspoređeni u razmaku od 5-9 dana i odvijali su se u otprilike isto vrijeme radi dosljednosti razine kortizola.
Istraživači su otkrili da su psi koje su vlasnici pomazili tijekom odvajanja pokazivali opuštenije ponašanje.
Otkucaji njihovih srca testirani su prije i nakon odvajanja (možda su bili povišeni od samog početka, od putovanja automobilom do mjesta testiranja).
Nakon NGT testa, otkucaji srca pasa ostali su nepromijenjeni nakon odvajanja, dok se nakon WGT testa broj otkucaja srca smanjio, što ukazuje na to da je eksperiment ‘pomažene’ pse ostavio opuštenijima nego što su bili kad su stigli.
Razina kortizola bila je ista nakon oba testa.
Studija sugerira da bi bilo dobro razviti naviku i posvetiti malo više pažnje svom psu svaki put kada planirate otići od kuće. Tako ćete ga učiniti sretnijim.
A i sebe ćete podsjetiti na prioritete za koje danas baš i “nemamo” vremena.
