Bilješke o piscu:
Ante Kovačić je rođen 1854. g. u Celinama kraj Sutle, nedaleko od Marije Gorice. Iako darovit učenik, siromaštvo ga je primoralo da ostane na selu, dok ga zagrebački kaninik nije stipendirao do studija prava. Svoje dane provodi u književnosti i borbi za egzistenciju. Putovao je po Hrvatskoj, oženio se, živio u oskudici, s brojnom obitelji, te na kraju završio u Vrapču. Pisao je još od ranih dana i to liriku i epiku, članke, pipovjetke, romane… Smatra se najistaknutijim predstavnikom hrvatskog realizma.
Mjesto i vrijeme radnje: Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19. st.
O djelu:
Ovo djelo je svojevrsna biografija pisca, smatra se njegovim najvećim djelom, i realističkim mozaikom.
Kratki sadržaj:
U registraturi, među hrpama sličnih spisa, nalzi se i spis Ivice Kičmanovića. Bio je bistar seoski dječak i to ga je dovelo u Zagreb u kuću Mecene, gdje mu rođak (kumordinator Žorž) službuje. Ivica tu upoznaje život, a kada dolazi Laura Ivica se zaljubljuje, i jednom ga Mecna zatekne u Laurinoj sobi.
Zbog toga mora napustiti grad i Lauru. U gradu se Mecena razboli i Laura mu umjesto lijeka daje otrov, a Žoržovom nepažnjom izbija požar te je njen integritet sačuvan. Spase samo kovčeg, koji, među ostalim, sadrži i tajnu Laurine prošlosti. Laura odlazi na selo i diže kuću kraj Ivičine, u kojoj želi s njim živjeti. On se želi odškolovati do kraja, a zaljubljuje se u Anicu. Odlazi u grad, a od oca saznaje da ga Laura vara s Mihom. Oni prekidaju, a Laura i Miho nestaju iz sela i natanjuju se u dvorcu u koji Miha dovodi Ferkonju – čovjeka iz Laurinog djetinjstva. Laura osniva hajdučku skupinu, poziva Ivicu, koji ne pristaje, ubija Ferkonju i bježi. Na svadbi otima Anicu i ubija ju u šumi. Na kraju je uhvaćena, Ivica se opija, potpali registraturu i izgori.
Analiza likova:
Ivica Kičmanović
On je u početku naivni mladić, koji s vremenom prerasta u patnika. U djetinjstvu je bio sretan, a kasnije ga je život učio na sve gore i gore stvari. Prisiljen je na skromnost, rad, siromaštvo i seoski mentalitet. Ipak, on voli selo i svog oca i majku. Odlazak u grad ga mijenja. Prisilno odrasta u rezigniranog čovjeka, rastegnutog na više strana, koji ne pronalazi svoj unutrašnji mir. Njegov lik kao i ostali prolazi kroz promjene. U početku je zbunjeni dječarac koji ne shvaća sve što se događa oko njega. Nakon toga dolazi faza mladog štićenika, koji shvaća okolinu, ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar, nakon toga je mladić uhvaćen u koštac s dvije žene, da bi na kraju završio kao nesretni alkoholičar, bez vidljivog cilja na obzoru.
Laura
Ključni faktor Ivičina života, njegova prva ljubava i famme fatal. Njena privlačnost ga u isto vrijeme i privlači i odbija isto tako kao što i on nju privlači i odbija. Laura je lik pun suprotnosti i unutrašnjeg nesklada. Ona je jako emocionalna. Među ostalim ona je i glumica i to takva koja glumi iz osobne koristi. Njezin životni put pun je razočaranja i ona na kraju ostaje nezadovoljna – isto kao i Ivica.
Kumordinator Žorž
Lažni lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo Mecenin rob. On je oličenje nesklada između želje i stvarnosti, i pokazuje čovjekovu želju da se pretvara da je ono što nije. Njegova stvarna uloga je da se ulaguje Meceni.
Mecena
Mecena je lažni dobročinitelj. Njegov dobar glas počiva na neobjašnjivoj činjenici da ljudi imaju visoko mišljenje o njemu (bar oni koji ga ne poznaju). Ipak to nije baš toliko čudno ako se uzme u obzir da je i on jedan glumac. Ne toliko velik kao Laura, ali sasvim dostatan da zavara okolinu. Ustvari je priglup i dvoličan čovjek. Iza njegove površinske kreposti, skrivena je razbludnost i hedonizam.
Dojam o djelu:
U ovom djelu naturalizam je izražen u svoj svojoj grubosti i jednostavnosti, a cijelo djelo je naizgled lažno i dvolično. Likovi lažu, pretvaraju se, nade su lažne, fabula je izražena pomoću hrpe laži, te stoga mislim kako ovo djelo laži govori jednu veliku istinu;
Laž je prisutna svuda. To po meni daje jaku uvjerljivost i snagu djelu.