[Ovo je priča inspirirana stvarnim događajem. Informaciju smo dobili od studentice koja nam je opisala svoje vrlo neugodno iskustvo sa studentskog posla.]
Pio je jutarnju kavu i razmišljao o tome kako će ovaj dan biti produktivan. Danas će početi trenirati za Olimpijske igre. Naime, naš Olimpijac, tako ćemo ga nazvati, se pripremao za jednu vrlo popularnu disciplinu. Iako će zvučati kao nešto jednostavno, radi se o vrlo kompliciranoj disciplini kojom se ne može baviti svatko. Vjerojatno već svi znaju o čemu se radi. Tako je, Olimpijac se pripremao za natjecanje u bacanju kutija i paketa na ljude.
Tog je jutra imao intenzivno zagrijavanje. Praznim kutijama pahuljica je gađao susjedove mačke po ulici. Pričekao je da djeca krenu u školu pa ih je gađao praznim tubama Pringlesa. Stavio je traku oko čela kako mu znoj ne bi ulazio u oči pa je praznim kutijama keksa gađao umirovljenike koji su išli na tržnicu kupovati kelj i mrkvu.
Olimpijac se pogledao u ogledalo.
„Ti si zvijer!“, bodrio je samoga sebe. Koliko god mu jutro bilo produktivno, trebao mu je neki veći izazov. Morao je nekoga pogoditi punom kutijom. On ipak nije bio amater. Bio je dobar u ovoj disciplini, stvarno dobar. I znao je to.
Olimpijac je obukao duge vojničke gaće i preko njih biciklističke hlačice. Uzeo je bijele čarape i nategnuo ih do polovice lista. Iako je bio iskusni sportaš, znao je da se treba slojevito odjenuti. Zato je obukao potkošulju, majicu kratkih rukava te šarenu šuškavu jaknu. Osim što je bio talentirani sportaš, Olimpijac je imao stila. Nije mu bilo važno samo biti najbolji u svojoj disciplini, želio je izgledati dobro, osvojiti srca obožavateljica. Želio je da žene bacaju na njega grudnjake dok mu oko vrata stavljaju zlatnu medalju na postolju.
U lov na dramu! I kroasane na popustu...
Kroz prozor je vidio poštara kako stavlja poštu u njegov sandučić. Nečujno je otvorio prozor i pripremio praznu kutiju cappuccina da gađa poštara. Pohod je bio uspješan, naravno. Olimpijac nije griješio. Nikada.
U sandučiću je, osim računa za struju i pismene zamolbe roditelja iz susjedstva da prestane gađati njihovu djecu praznim tubama Pringlesa dok idu u školu, pronašao i letak iz obližnje trgovine. Kroasani s marmeladom su bili na akciji. I to, pakirani u… KUTIJAMA. Savršeno!
Još jednom se pogledao u ogledalo, rekao samom sebi da je zvijer i zaputio se prema trgovini. Samopouzdano je ušetao i suzdržao se da ne pogodi malu djevojčicu Pringlesima i staricu koja je vagala banane kutijom keksa.
Stigao je do police s kroasanima. Već smo spomenuli da je Olimpijac bio talentiran i modno osviješten sportaš, ali je, osim toga, volio i dramu. Naime, naš Olimpijac je bio drama queen.
Kako mu je hitno trebala doza drame, pogledom je skenirao policu i zaključio da su na akciji samo kroasani s marmeladom, ali ne i oni s čokoladom. Savršeno! Olimpijac je danas imao dobar dan. Uzeo je kutiju kroasana s čokoladom i veselim korak se zaputio prema blagajni.
„Ti si zvijer…“, govorio je samom sebi.
Na blagajni je radila studentica. Savršeno! Studenti su osjetljiva bića. Na poslu uvijek ispadnu krivi za sve, čak i kada nisu. Baš takve žrtve Olimpijac voli. Navukao je poker face i stavio kutiju čokoladnih kroasana na traku. Studentica ih je otkucala.
„24.99 kuna“, rekla je pristojno.
Studentica žrtvovana za viši cilj
To je bio idealni trenutak za Olimpijca. Odglumio je da je zbunjen. Kroasani su na akciji. Studentica mu je pristojno objasnila da su na akciji samo kroasani s marmeladom, a da je on uzeo one s čokoladom. Upala je u njegovu zamku. Kako se voli poigravati sa svojim žrtvama prije nego što ih pogodi nečime, Olimpijac je zahtijevao da mu nedužna studentica točno pokaže koji su kroasani na akciji. Nema veze što je bilo još ljudi koji su čekali u redu na blagajni. Olimpijac je znao da neće nikada biti uspješan ako bude imao obzira prema drugim ljudima.
Studentica mu je pokazala kroasane koji su bili na akciji. Olimpijac joj je odlučio dati malo prednosti pa ju je pustio da ode. Uzeo je kutiju kroasana i opet se zaputio prema blagajni. Još jednom je podsjetio samoga sebe da je zvijer. Preplašena studentica je još uvijek tamo stajala.
Olimpijac je imao u glavi scenarij za najnoviju epizodu sapunice. Posvađat će se s njom. Djevojka izgleda kao da joj je već dovoljno teško, ali nije ga bilo briga. Drugi ljudi moraju patiti kako bi on imao uspješnu karijeru. Malo je razgibao zglobove dok je stajao u redu.
Važno je ostati kul
„Petar Petru plete petlju“, rekao je glasno kako bi se uvjerio da su njegove govorne vještine savršene. Ljudi su ga čudno gledali. Olimpijac je pretpostavljao da su bili ljubomorni na njegov talent i samopouzdanje.
Nisu bili. Znali su da je to onaj što gađa djecu i bakice po ulici. Nisu ni sumnjali da će upravo svjedočiti još jednom uspjehu u njegovoj karijeri.
Konačno je stigao na red. Napravio je ono što najbolje zna. Bacio je kutiju na jadnu studenticu. Platio je 14.99 kuna kroasane s marmeladom koji su bili na akciji, za razliku od onih s čokoladom. I samo otišao…
Kupci su bili u šoku, pokrivali su djeci oči i tješili ih da je sve u redu, starijima su morali donositi čaše vode i kocke šećera da se smire. Jadna studentica je stajala očiju punih suza.
„Tako se to radi“, rekao je Olimpijac samome sebi. Bio je zvijer.
Danas će pojesti kroasane. Kutiju će sačuvati za sutra da može ujutro pogoditi poštara.
Imaš smiješno, tužno, zanimljivo, nezaboravno, čudno, bijesno iskustvo koje želiš podijeliti? Pošalji i ti svoju priču, a mi ćemo joj dati BLAM ruho!