Blog, dnevnik, priče: savjeti za svakog tinejdžera koji voli pisati

Dok jedni govore da je pisanje i vješto baratanje riječima umjetnost te da je potreban talent, drugi tvrde da je to ipak nešto što se može naučiti.

Kojoj god skupini ljudi pripadali, zaključak je jedan: uz malo truda, sve je moguće. U današnje vrijeme društvenih mreža, internetskih kratica, blogova i vlogova, gotovo svi misle da bi mogli postati pisci, ali i novinari.

Poznati, pomalo `edgy` novinar Hunter S. Thompson, svoj talent brusio je prepisujući rukom, ali i na mašini za pisanje. Vrhunska književna djela poput Velikog Gatsbyja pisca F. Scotta Fitzgeralda i brojna ostvarenja Ernesta Hemingwayja on je prepisao, a kasnije je tako stekao vještinu pisanja da je prstima prelazio preko tipki mašine kao pijanist preko tipki klavira.

Teško je pisati pitko, zanimljivo i razumljivo, a opet s druge strane iznijeti sve ono što se krije u nama, stoga slijede savjeti za svakog tinejdžera koji voli pisati:

Ljudi koji su rođeni s talentom za pisanje uvijek nešto moraju zapisati, a radi se o tome da dobra ideja brzo ispari, a i ne kaže se uzalud da `pametan piše, a budala pamti`. Budući da živimo u 21. stoljeću, olovku i bilježnicu zamijenili su pametni telefoni/tableti i prst pa je neke stvari puno lakše zabilježiti. Treba zapamtiti da niti jedna misao nije glupa, ali ju se uvijek može `izbrusiti` kako treba jer niti dijamant nije pravi dijaman dok ga se skroz ne dotjera. Iako ovaj savjet zvuči banalno, on zapravo nije takav jer pravi pisac nikada ne zna kada će ga inspiracija `opaliti`.

Kao što smo već napisali, zbog društvenih mreža i lake dostupnosti komunikacije na njima, brojni ljudi se odluče postati blogeri s društvenih mreža ili pak s vlastitog bloga. U današnje vrijeme moderne tehnologije ljudi kao da su zaboravili čitati, a upravo je u tome kvaka – čitanje je divno i korisno! Osobito je korisno za onoga tko želi pisati nešto smisleno i dobro, a kasnije u životu postati književnik ili novinar. Čitanjem proširujemo svoj vokabular, ali i samu sposobnost čitanja poboljšavamo. Isto tako, time razvijamo i vlastiti talent jer vježba za pisce ne leži samo u pisanju, nego i u čitanju.

Dobro je napraviti blog ili nekakvu sličnu stranicu te ondje pisati jer se tako možeš vježbati, ali i na jednom mjestu imaš pregled svega što si objavila pa možeš pratiti vlastiti napredak. Osim toga, na blogu ti mogu komentirati i drugi ljudi pa možeš odmah znati iz prve ruke je li ono što pišeš kvalitetno ili bi trebala još na tome raditi. Nekada nam i tuđi komentari mogu ukazati na dosta toga pa možemo vidjeti na kojem području se možemo još uvijek poboljšati i slične stvari. Blog se može napraviti na brojnim stranicama, a sve ovisi o vlastitom interesu. Primjerice, Tumblr je idealan za one koji misle pisati na engleskom, stavljati hrpu slika i držati do same estetike bloga, dok s druge strane, blog se može pisati i na Word Pressu te on može biti ozbiljniji, objektivniji i ne toliko osoban (ovo se posebno odnosi na one koji se u budućnosti žele baviti novinarstvom).

Bitno je poznavati materiju o kojoj ćeš pisati, a ne mora se za početak raditi ni o čemu kompliciranom. Ako još uvijek razmišljaš o čemu ćeš pisati i radiš `brainstorming` sama sa sobom, trebaš razmisliti o nekoj temi koja ti je skroz poznata. Primjerice, ako si neko vrijeme trenirala tenis ili se bavila plesom, možeš o tome pisati. Premda se na prvu čini totalno dosadno pisati, ali i čitati nešto na temu tenisa/kuhanja/izrade nakita, to se može vrlo zanimljivo napisati ako pronađeš kut iz kojeg to želiš prikazati. Na primjer, možeš pisati o nepravdi prema curama u sportu na primjeru tenisa ili o tome kako kuhati kada imamo samo nekoliko namirnica – izbora i tema je bezbroj, a samo je važan pristup. Nije dobro pisati o temama o kojima ne znamo jer tada se možemo osramotiti svojim neznanjem. Ako želimo napisati Sci-Fi dramu koja se odvija u 2070., a određeni zapleti se događaju zbog politike, tada moramo uistinu poznavati političku situaciju i prilike kako bi to sve mogli uklopiti u priču.

Jasno je da si možemo isplanirati vrijeme kada ćemo pisati, ali ne bi trebali stalno razmišljati o nečemu što bi mogli napisati nego sjesti i napisati! Razmišljanje nas može odvesti daleko, ali ako puno samo razmišljamo o pisanju, to uglavnom ne dovodi nigdje. Treba zapamtiti da gotovo uvijek možeš pisati ili barem zabilježiti ono što želiš. Odugovlačenje uistinu ne vodi nigdje, a i nije dobro za inspiraciju koja brzo prolazi.

Moraš znati da će uvijek postojati netko tko će totalno popljuvati ono što si napisala (osobito ako je to negdje javno objavljeno, na blogu ili na društvenoj mreži), ali na većinu toga bi se trebala oglušiti osim na konstruktivnu kritiku. Budući da danas svatko može komentirati sve, na neke komentare ćeš se morati oglušiti i saslušati one konstruktivne. Upravo zbog toga bi bilo dobro da se spojiš s ljudima istih interesa, a to možeš napraviti preko bloga, Facebook grupa koje se bave sličnim temama i drugo. Konstruktivne kritike trebaš uvažiti, učiti iz grešaka i svoje poboljšane vještine pisanja upotrijebiti.

- budite znatiželjni

- inspiraciju iskoristite maksimalno

- pokušajte se javiti nekim časopisima ili portalima za volontiranje

- pročitajte rječnik hrvatskog standardnog jezika kao i gramatiku

- savladajte gramatiku!

- čitajte strane tekstove te ih pokušajte pismeno prepričati

- budite dosljedni

- preferirajte istinu

- budite otvoreni i odbacite predrasude

Za one koji se žele okušati u novinarstvu mogu to napraviti na našem portalu, a svoje članke i teme možete poslati na mail novinar@teen385.com za rubriku `Teen novinar`, a u istoj rubrici možete provjeriti koje su sve teme do sada bile kako biste bili inovativni.

I.P.