Što je sram?
U Merriam-Webster rječniku postoji više definicija srama, a ovo su prve koje padaju na pamet kada pomislimo na sam pojam:
- Bolna emocija uzrokovana pogrešnom ili neprikladnom radnjom.
- Nešto što izaziva sramotu, bolne emocije ili snažno žaljenje.
Količina, raznovrsnost, ozbiljnost, ali i banalnost situacija u kojima se pojavljuje, samo potvrđuju koliko je teško od njega pobjeći.
A kada saznamo da dijelimo jednako paralizirajuće iskustvo s nekim… bude barem pet posto lakše jer tad odbacimo dobro poznati „mislio sam da sam jedini na svijetu“ scenarij.
Kad smo već kod iskustava…
Korisnik ggoldiee nedavno je na subredditu r/croatia pitao: „Čega vas je najviše sram?“, pri čemu ga je najviše zanimalo: „Kako se nosite sa sramom? Mislite li da osjećate dosta srama ili ste otporni na njega? Jesu li se vaši sramovi mijenjali kroz vrijeme? Što je utjecalo na njih?“.
Odgovori koje je zajednica podijelila s njime su… poznati, iskreni, realni – proživljeni.
Jesi li ikada potpuno zadovoljan svojom formom? Korisnik ativedec defitinitivno nije, sram ga je:
„Trapeziusa i quadricepsa. :(„
Nisi sam, ativedec.
Nadprosječno dugo studiranje nije nepoznanica u našem društvu, PlayfulShallot kaže da ga je najviše sram:
„Drugog desetljeća studiranja makar lagano već ulazim u bolikurčinu i za to.“
Konkretno – radi se o FER-u. U svakom slučaju, potičemo ulazak u boliku*činu, završavaju uporni.
Suspicious-Battle-49 zaključio je da:
„Postoje odredene stvari koje su degradirajuce npr. trcanje na tramvaj, + bod ako ga ne uhvatis“, na što mu je PM_ME_STONER_ROCK nabacio „Ja bi se prije gol skinija nasred ulice nego potrča za busom“.
Ako ga i uspiješ uhvatiti, slijedi (životinjska) uspuhanost među random putnicima… Također ne baš najugodnija situacija, pogotovo u ovo vrijeme.
joint-u-sok ili je utrljao sol na ranu ili je olakšao život osviještenim narcisima:
„Sramim se svoje narcisoidnosti u srednjoškolskim danima/ranim dvadesetima“.
mammabahammma odlučio je biti zastupnik „onog jednog” prijatelja kojeg svi imamo u grupi:
„Nemojte mi se rugat ali ja se uzasno sramim igrat Alias. To mi je najveci sram definitivno, mrzim velika druzenja jer uvijek predloze faking Alias. Tih 30 sekundi dok moram nekom objasnjavat prozivljavam katastrofu u sebi, svi me gledaju, a ja ne znam objasnit najgluplje rijeci.“
sinjoriina nas je pustila u privatnost svojega doma:
„Sram me prdit isprid momka. Bilo me sram i kakit pa je on mora bit ili na balkonu ili isprid kuće, al smo s vrimenom došli do toga da je mora upalit neku glasnu muziku. Pobijedila sam taj sram i sad može bit u stanu i bez muzike“.
You go girl, to je velika stvar preko koje treba prijeći.
Naravno da uvijek nađe netko poput darthhrc:
„Meni kolege govore da nemam srama pa nisam relevantan za ovaj post“.
Čovjek otporan na sram… da nije Cosmo Kramer?
A točku na kraj stavio je hashtag-cracker:
„Prestao sam se sramiti kad sam shvatio da je sram samo osjećaj osobnog osuđivanja samog sebe i nema veze s drugim ljudima nego sa mojim standardima morala i etike i ponašanje te kako ih se ne pridržavam. Nakon što sam počeo poštivati sebe onda sam se smirio.“
Od A do Ž, objašnjeno.
Bezbolan zaključak
Dakle, sram je dijeljena i prepoznatljiva emocija koja neke ljude paralizira više od drugih.
Osjećamo ga jer smatramo da ne ispunjavamo ulogu predodređenu kontekstom u kojem se nalazimo. Ali taj je osjećaj naučen, pa se isto tako može i donekle zaboraviti.
Potrebno je osvijestiti da imamo kontrolu nad njim i da, ako stvarno odlučimo pozabaviti se time, možemo upravljati svojom slikom – umjesto da drugi to rade za nas. I to ne vrijedi samo za sram.