Bilješke o piscu:
Đuro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zaokupljenosti i tužnog raspoloženja. Bio je seosko dijete, a rođen u selu kraj Bjelovara gdje je proveo djetinstvo, pa su motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku. Najčešće je pisao pjesme i prozu u fantastičnom smjeru od kojih je Mor najpoznatije djelo. Objavio je više zbirka pjesama kao npr. Osamljenim stazama, Kućice u dolu i Sutoni. Već prema njihovim naslovima možemo zaključiti ključne motive i raspoloženja. Umro je vrlo mlad zbog oboljenja od tuberkuloze 1927. u Koprivnici. Sudeta je nagovijestio snažan pjesnički talent koji je usprkos njegovog kratkog života ostavio trag u hrvatskoj književnosti.
Zapažanja o djelu:
Ova fantstična pripovijetka je jedino značajno Sudetino djelo tj. uspjela se probiti i ostavila je trag u našoj književnosti. Ima elemenata stvarnosti, realističnih likova i preplitanja ljubavi i smrti čime je nestvarnost naglašenija. Pisac opisuje čarolije šume, noći, oblaka, livada, mjeseca i ostalo. Opis je vrlo bogat i detaljan, a najviše se opisuje priroda i njezina bogatstva te likovi. Također se isprepliču različiti osjećji, osjećaji sreće, nesigurnosti, mržnje, ljubomore i osvete što možemo primjetiti tijekom cijele radnje u pripovijetci. Nesigurnost se posebno vidi kada Mor gubi osjećaj između realnosti i fantastike. Na svijetu ima različitih osoba i vrlo je teško naći dobru i poštenu osobu kojoj možemo vjerovati i koja nam je spremna pomoći u svakoj situaciji. Nesmijemo se odmah opustiti jer ta osoba smo vreba za novcem kao što je to Arno.
Radnja se odvija na vlastelinskom imanju nedaleko od Alpa (šume, livade) i u vlastelinovom dvoru. Nažalost se nigdje ne navodi gdje se to imanje nalazi, no ja to zamišljam kao neki posjed u Njemačkoj ili Austriji sa starim dvorcem, gdje ima mnogo šume, brežuljaka i nigdje nema kuća. Nema nikakvih stranih izraza ili nejasnih riječi pa je stoga ova pripovijetka razumljiva i namjenjena mlađem uzrastu. Priroda se opisuje vrlo detaljno, sva zapažanja se bilježe, svaki krik ptice što čitatelju daje poseban ugođaj, pogotovo u kišne dane proljeća kada se javlja želja za tako divnim krajolikom. Također se osim prirode opisuje pejzaž i izgled i ponašanje likova te karakteristike vezne za život tog doba. Kraj je jako tužan i završava smrću Morovog oca i bijegom Mora. Najviše mi je žao Morovog oca jer je prvo izgubio svoju ženu, onda se morao brinuti za Mora i na kraju je dobio otkaz s mjesta gdje je cijeli život radio. Vlastelin je ipak trebao nadzirati dvor jer inače ne bi došlo do toga da izgubi kontrolu nad svojim dvorom pa je to ujedno i njegova greška.
Stilske karakteristike djela:
Ovo je fantastična pripovijetka koja govori o načinu života na vlastelinovom dvoru i njegovim zaposlenima. Napisana je u pripovijedačkom obliku i to u trećem licu jednine, a isto tako ima dijaloga između likova kojih ima skoro na svakoj strani. Taj dijalog najviše se vodi između Mora i oca ili Mora i vlastelinove kćeri Šu.
Kratki sadržaj:
Na jednom posjedu živjeli su vlastelin i njegova mlada kćer. Bio je vrlo bogat i posjedovao je mnogo zemlje i šuma. Upravitelj je bio otac Mora koji je živio zajedno s Morom u drvenoj kućici na kraju šume.
Mor je imao smeđu kosu i lijepe oči pa je u mraku izgledao vrlo zastrašujuće. Bio je poslušan i uvijek je pomagao svom ocu pri teškim radovima. Otac je bio dosta star, i znao je da više neće dugo živjeti.
Vlastelinova kćer zvala se Šu. Mor ju je jako volio, ali je ona nažalost imala drugog koji se zvao Arno, kojemu je glavni interes novac – želio je prodati vlastelinovu šumu i ostalo zemljište kako bi otplatio dugove koje je na kartanju napravio svom ocu i ostalim prijateljima. To vlastelin i njegova kćer Šu nisu znali.
Arno je bio ljubomoran na Mora pa ga nije baš volio. S vremenom ga više nije mogao podnositi pa je dao otkaz njegovom ocu koji je od rane mladosti bio upravitelj na vlastelinovu imanju. Vlastelin nije ni znao što se događa, jer se njegova kćer jako razbolila pa nije vodio brigu o poslu. Kad je Mor saznao novosti od oca nije mogao vjerovati. Nakon dva dana otac mu je umro od velike žalosti i jada, a Mor ga je pokopao u šumi kraj njegove žene. Novi upravitelj kojeg je Arno pozvao bio je njegov prijatelj koji je igrao s njim karte.
Od tog momenta Mor se nije više pojavljivao, a u selu su se počeli događivati čudne stvari. Svi psi bili su preko noći rastrgani na vratu tako da su iskrvarili. Na prvi trenutak su pomišljali da je to učinio vukodlak ili neko drugo čudovište. Svi su se uplašili, a kasnije je Arno pomislio da bi to mogao biti Mor. I tako je bilo, Mor je to učinio iz osvete prema Arnu i novom upravitelju. Kad je vlastelin saznao tko je zapravo novi upravitelj i šta ima s Arnom odmah ih je izbacio iz dvora, no sad je sve bilo gotovo. Mor se nije pojavljivao i nitko ga kasnije nije vidio.
Ova knjiga ima vrlo tragičan kraj, kojemu je kriv čovjek koji ima u vidu samo novac. Posebno mi se sviđa opis odnosa vlastelina i njegovih podanika, kojim se želi reći da čovijek koji ima novaca uvijek nađe prijatelja, samo je pitanje kakvog. Glavni likovi su Mor, njegov otac, Šu, vlastelin, Arno i upravitelj, što je dobro da ih nema previše kako ne bi došlo do zabune. Djelo mi se sviđa i zbog opisa prirode i krajolika. Izgled korica mi se vrlo dopao jer nas uvodi na temu i potiče nas na razmišljanje, no ja bih još umetnuo nekoliko ilustracija kako bi to još ljepše izgledalo.
Citati:
Kao citat iz ove pripovijetke izdvojio bih tekst od strane 94. do 100. gdje Mor iskazuje mržnju i želju za osvetom,a vlastelin izbacuje Arna i novog upravitelja. Vlastelinu je vrlo žao no sad je već prekasno jer se Mor nije više pojavljivao u selu od očeve smrti. Tu vlada tuga i jad, a inače je situacija vrlo teška. Od tuda možemo izvući pouku da prvo nego nešto napravimo trebamo promisliti da li je to u redu ili nije jer je kasnije prekasno.
Analiza likova:
Mor
Vedar i mlad muškarac, koji je često razgovarao sa sobom i biljkama oko njega. Imao je smeđu kosu i lijepe oči pa je u mraku izgledao vrlo zastrašujuće. Bio je poslušan i uvijek je pomagao svom ocu pri teškim radovima na vlastelinovom posjedu. Također je radio za vlastelina kao i njegov otac koji je bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u vlastelinovu kćer Šu, ali je ona imala drugog koji se zvao Arno.
Otac
Bio je dosta star, i znao je da više neće dugo živjeti, no on se usprkos tome brinuo za Mora najbolje što je mogao jer nije imao majku. Morova majka umrla je dok je još bio dijete, a vlastelin je iznimno dozvolio da je pokopaju u njegovoj šumi. Tako je on odrasao bez majke te mu nedostaje ta ljubav i pažnja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema više snage da to pretrpi i prihvati i on se osvećuje te preko noći ubija sve pse u selu.
Vlastelinova kćer
Zvala se Šu i bila je kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oči te je bila vrlo zgodna i privlačna. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da uzme Arna. Bila je sramežljiva i razmažena i nitko joj nije bio ravan ljepoti i znanju. Često je šetala livadama i šumama i razmišljala o svemu i svačemu što joj je palo na pamet. Vrlo se za sve interesirala, bila je vrlo znatiželjna i otac ju je vrlo volio. Sve je bilo prekrasno dok se jednog dana nije razbolila. Svi su mislili da će umrijeti no to se na sreću nije dogodilo. Kasnije je otputovala u lijepu romantičnu zemlju, daleko, daleko i nitko nije znao kada će se vratiti.
Arno
Šuin dragi, on ju nije previše volio jer je htio novac kako bi otplatio dugove s kartanja. Bio je vrlo podmukao i izbjegavao je Mora koji je primijetio da nešto nije u redu. Uspio je preuzeti kontrolu nad dvorom, ali na vrlo kratko vrijeme dok je Šu bila vrlo bolesna i otac je stalno bio uz nju. Pohlepa i prijevara se nikad ne isplate pa je njega i njegovog prijatelja na kraju stigla sudbina tj. ono što zaslužuje, a to je da su protjerani i osramoćeni.