Dobitnica nagrade 'Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost' poručuje: 'Pomažući drugima pomažemo sebi'

Zagrepčanka Dora Cesarec dobila je nagradu `Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost` zahvaljujući svom humanitarnom radu. Ova iznimna 17-godišnjakinja ispričala nam je što za nju predstavlja volontiranje te zašto po njenom mišljenju mladi Hrvati nisu više volonterski angažirani.

Pomaganje drugima nije ništa novo za učenicu Prirodoslovne škole `Vladimir Prelog` u Zagrebu Doru Cesarec. Njeno vrijeme nikada nije bačeno u vjetar jer i uz školske obaveze vrlo dobro usklađuje volonterski rad.

Upravo zbog svoje nesebičnosti, angažmana u sprječavanju nasilja i humanitarnog rada, Dora je osvojila nagradu `Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost` na koju je iznimno ponosna. Ova nagrada se svake godine dodjeljuje jednom učeniku osnovne škole i jednom učeniku iz srednje koji se svojim ponašanjem i djelovanjem bore protiv nasilja.

Dora je sudjelovala u brojnim humanitarnim akcijama, ali ih i organizira. Pomoć za kupnju igračaka za mališane `Kuće ljubavi- Savica Šanci`, projekt Plavog telefona `Kritički mislim, dakle jesam`, skupljanje sredstava za poplavljenju školu u Gunji- samo su neki od humanitarnih akcija u kojima je ova nesebična tinejdžerica sudjelovala.

Što za nju znači volontiranje, što bi poručila mladima koji žele volontirati te što za nju predstavlja nagrada `Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost` odgovorila je u intervjuu:

Dvije godine, od početka srednje škole

Pomaganje ljudima kojima je to najpotrebnije i širenje radosti i pozitivne energije, a pomažući drugima pomažemo sebi i cijelom društvu.

Najdraži mi je tradicionalni školski humanitarni ples koji se organizira krajem listopada čiji prihod od ulaznica koristimo za kupovinu potrepština za Caritasovu Kuću ljubavi Savica Šanci. To je zapravo dom za nezbrinutu djecu do 3 godine i trudnice te mlade majke izbačene iz roditeljskih domova. Početkom prosinca sakupimo dječju robicu i igračke te s prikupljenim novcima kupimo pelene, kašice i ostale potrepštine, zapakiramo ih u velike šarene kutije i odnesemo im kao božićni poklon i odmah ostanemo na druženju. Prekrasno je vidjeti osmijehe na licima male djece koja nemaju često kontakt s drugim ljudima osim teta čuvalica.

Donosi li ti nesebičnost sreću?

Naravno, uvijek mi je posvećivanje svog vremena osobama kojima je to potrebno lijepo i radosno iskustvo.

Društvo koje taj humanitarni rad ne potiče i ne cijeni. Također što su mladi već zaokupljeni mnogim obavezama i školom pa im je teško organizirati i uskladiti raspored.

Dobra organizacija i postavljanje prioriteta ključ su u svim `žongliranjima` obavezama.

Puno mi znači i jako sam počašćena što sam ju osvojila i pokazuje mi da postoje ljudi koji cijene rad i požrtvovnost mladih ljudi, a još mi je veća cast i radost jer dolazi od roditelja Luke Ritza, iznimno hrabrih i snažnih ljudi koji su odlučili svakodnevno ponovo proživljavati tu tragediju.

Vidiš li se i u budućnosti kao humanitarku?

Naravno da da, vidim pred sobom budućnost punu volontiranja i humanitarnih akcija

Probajte! Nemate što za izgubiti. Izdvojite malo slobodnog vremena za druge i u određena mjesta i ljude ćete se zaljubiti i vraćati im se svaki put kad vam se ukaže prilika.

Foto: Facebook/Dora Cesarec

I.P.