Osim što nam to može utjecati na produktivnost na radnome mjestu, definitivno utječe i na raspoloženje izvan radnih sati.
Osam sati dnevno provesti na mjestu koje bismo, kada bismo imali izbor, izbjegli – nije mala stvar. Ali ne mora biti ni velika.
Nekada je potrebno stvari postaviti u perspektivu, kažu iz Fast Companyja.
Prvo je potrebno shvatiti da je većinu našega postojanja posao značio rad koji se mora obaviti zbog nužnosti, ne zato jer smo uživali u njemu. Zatim je potrebno osvijestiti da nije svaki produktivan radnik ujedno i radnik koji uživa u svome poslu, i obrnuto!
Također, stupanj u kojemu ljudi uživaju u svome poslu uvelike ovisi o njihovoj osobnosti i performansu na radnome mjestu.
Kada to sve uzmemo u obzir, svima nam ostane prostora poraditi na afinitetu prema poslu.
U prilog tezi da bolje prolazimo kada uživamo u onome što radimo sada idu i znanstveni dokazi. Postoje faktori koje možemo kontrolirati i na koje možemo racionalno utjecati da bismo bili zadovoljniji svojim poslom i karijerom:
Dobar odabir pola je posla
Iako ne krećemo svi ganjati ispunjavajuću karijeru s iste početne točke, to ne umanjuje činjenicu da danas imamo više poslovnih alternativa nego ikada prije.
Donošenje racionalnih i informiranih odluka te rad na optimizaciji sebe radi stvari koje nam stvarno nešto znače – značajno će povećati buduće zadovoljstvo poslom, a i učinak.
To znači – izbjegavanje prioritiziranja kratkoročnih prihoda i titula ili statusa, naspram dugoročnog razvoja karijere. Što radite nije toliko važno kao zašto to radite. I gdje radite nije toliko značajno kao s kim radite.
Prvo definiraj što zapravo želiš, a zatim identificiraj poslovne prilike koje odgovaraju tvojoj viziji.
Isprobavanje novih stvari lekcija je čak i kada se takvi podvizi pokažu neuspješnima. Svaka greška znači da smo imali priliku naučiti što nam se sviđa, a što ne, i u čemu smo dobri, a u čemu nismo. Bitno je vratiti se na noge brzo i ne odustati od početnog cilja.
Nauči obveze prekrojiti po svojoj mjeri
Produktivnost ne znači raditi više, nego postizati više u manje vremena. “Radi pametnije, ne jače”.
Što god radiš, barem donekle posjeduješ kontrolu i autonomiju pomoću kojih to možeš odraditi bolje. Tu spada određivanje prioriteta i eliminiranje nebitnih zadataka.
Fokusiranje energije neće te učiniti samo boljim u tome što radiš, nego i sretnijim.
Također, ako ti se određene stvari ne sviđaju, ne trpaj ih pod tepih – velika je šansa da će kad-tad eskalirati zbog sitnice. Probaj stvoriti plan koji će poboljšati situaciju ili barem djelomično riješiti problem – i zatim ga komuniciraj.
Ne trati vrijeme na nesposobne šefove
Čak i najsposobniji radnici pokazuju lošiju izvedbu kada njihovi nadređeni ne rade svoj posao onako kako bi trebali.
Dok čekaš da ti se šef opameti i doživi prosvjetljenje… može proći čitav radni vijek. U međuvremenu razmotri druge opcije.
Možda bi toj situaciji mogao pristupiti kao i lošoj ljubavnoj vezi: probaš, potrudiš se, i svejedno ne ide, ne vjenčaš se, nego nastaviš dalje. Ako nijedan šef ne bude onakav kakvoga tražiš, probaj razmisliti o samozapošljavanju ili poduzetništvu.
Prepoznaj kada treba pustiti
Izdržavanje nevolja nekad znači zaglaviti u neugodnim okolnostima.
Sindrom lažne nade itekako je stvaran. Zbog naše prirodne sklonosti pretjeranom optimizmu, često stagniramo i zastanemo na poslovima koji su zapravo gubljenje vremena.
Ne postoji nagrada zato što izdržavaš na dosadnom i sumornom poslu. Život je kratak, piči dalje po boljim opcijama.
Snizi očekivanja
Nezadovoljena očekivanja vode do razočaranja.
To ti ostavlja dvije opcije – ili možeš pokušati jače, ili možeš sniziti očekivanja.
Ako želiš biti idući Elon Musk, moraš biti svjestan krvavih truda i vremena koje je potrebno uložiti u vlastitu ideju, a koji i dalje ne garantiraju takvu vrstu uspjeha.
Također, ako svi želimo zanimljive i ispunjavajuće karijere s odličnom plaćom i prestižnim titulama, puno slobode i fleksibilnosti, zabavnim i pametnim kolegama koji su potpuno usklađeni s našim svjetonazorima… kuc-kuc… realnost zove, imali ste svojih pet minuta.
Da bismo si olakšali prijelaz iz očekivane budućnosti u onu stvarnu budućnost koja nas je već dočekala, ali kojoj se pokušavamo oduprijeti jer ne sliči na sebe…
…trebamo naučiti otfikariti izromantiziranu holivudsku verziju radnoga mjesta. Većina nas trebala bi težiti poslovima koji su okej, tj. prosječni, a da to ne uzimamo zdravo za gotovo i bez da ih pokušavamo učiniti “malo boljim”.
Jednom kad to uspijemo, onda napokon možemo uživati. Ako ne uspijemo, idemo dalje jer se nema vremena za gubljenje vremena.