Da si bar tu kako nekada. Fališ mi. Ne znam ni sama zašto sam se toliko zaljubila u tebe i zavoljela te. Zašto toliko vjeruješ svojim prijateljima i onome što ti pričaju loše o meni? Dobro znaš da su ljudi ljubomorni i da vole zeznuti vezu kad vide da je netko sretan.
Nisam bila dugo s tobom, ali mi prokleto fališ, a ti ne želiš ni pričati sa mnom. Ja plačem radi tebe, a ti to ni ne znaš. Ubija me kada te vidim. Ti šutiš, a ja bih htjela da mi bar jednu riječ uputiš, da me pitaš je li bilo tako kako su ti rekli. Ne vjeruj im toliko vjeruješ svaku riječ.
Kad bi bar opet bilo kao prije, ne znaš ni sam koliko bi bila sretna! Da, bila sam u vezi i bilo mi je lijep, ali što mi to vrijedi kada moje srce lupa samo za tebe i kada si mi ti u glavi i kada stalno svako večer prije spavanja razmišljam o tebi?
Mrzim to što sam te zavoljela i što patim za tobom. Nisam trebala, al srcu se ne može naređivati. Kada sam te prvi put vidjela i upoznala, nisam mislila ni da ćemo biti prijatelji, a pogotovo da ću se potajno zaljubiti u tebe i zavoljeti te.
Kada sam skupila hrabrosti rekla sam ti to, ali mislim da sam trebala šutjeti… možda ne bih bila ovako povrijeđena i bar bi se družili kao nekada.
Nadam se da ćeš me shvatiti i opet početi pričati sa mnom jer mi fališ i to jako…
Ne znam ni sama zašto sam te toliko zavoljela i zaljubila se u tebe kada sam samoj sebi obećala da se neću zaljubiti više u nikoga, a pogotovo voljeti...
S.S.