Bez obzira vrte li se radnje kriminalističkih serija ili filmova oko karizmatičnih detektiva, hladnokrvnih ubojstava ili neizvjesnih zapleta, nekako uvijek jednako uspijevaju privući publiku.
Milijuni tako već imaju predodžbe upravo iz krim serija i filmova kako bi to trebale izgledati forenzičke obrade ili policijske istrage.
No, ljudima koji se stvarno bave tim poslom, doslovce se diže kosa na glavi i kolutaju očima dok gledaju pojedine epizode i situacije koje su u svim serijama iste ili pobližno slične, a koje toliko iskrivljuju realnost.
Forenzičarka i profesorica Sue Black je u razgovoru za Daily Mail otkrila kojim su to mitovima o istragama zločina serije i filmovi prepuni, a što je toliko drugačije u stvarnosti.
1. Analiza otisaka prstiju može otkriti ubojicu
Naime, otisci prstiju se rijetko koriste na sudovima kao dokazni materijal, jer ih je zamijenio DNK. Opet, nečiji DNK na mjestu zločina ne mora značiti da je netko ubojica, jer se DNK lako prenosi. Doslovce se može prenijeti kihanjem ili kašljanjem i tako ostati npr. na žrtvinoj odjeći.
2. Dob se utvrđuje tako jednostavno
U kriminalističkim serijama forenzičari vrlo lako određuju nečiju dob. No, u stvarnosti se mrtva tijela mogu identificirati samo kao truplo mlade odrasle osobe (do 25 godina starosti), zrele odrasle osobe (do oko 45 godina starosti) i truplo starije odrasle osobe (u dobi iznad 45 godina). To se temelji na indicijama poput ključne kosti, koja raste sve dok osoba ne navrši 25 godina ili pak na temelju degeneracije kostura koja kreće kod ljudi u srednjim četrdesetima.
3. Tijela mogu otkriti točno vrijeme smrti
Profesoricu i forenzičarku nervira kada na TV-u vidi istražitelje koji izgovaraju točno vrijeme kada je netko umro. Rekla je da stručnjaci mogu napraviti samo grubu procjenu nakon mjerenja tjelesne temperature. „Jednostavno nije moguće reći da je netko umro u 23:50, kao što to možemo vidjeti u kriminalističkim dramama“, rekla je profesorica. Kada temperatura tijela nije više relevantna za procjenu vremena smrti, stručnjaci se oslanjaju na nadutost, promjenu boje kože ili procese raspadanja tijela.
4. Policijski istražitelji ne suosjećaju
Televizijski detektivi najčešće ne pokazuju emocije. No, stručnjakinja otkriva da to zapravo nije tako te da su mnogi itekako pogođeni prizorima koje zateknu na mjestima zločina. Nasilne smrti su jako ružne i ti prizori nikako nisu ugodni. Istraživači sa Sveučilišta u Huddersfieldu proučavali su kognitivne i emocionalne sposobnosti kod policajaca koji su bili uključeni u istrage ubojstva djece unazad pola godine i onih službenika koji nisu bili uključeni u takve slučajeve. Oni koji su prisustvovali užasnim scenama i provodili takve istrage, imali su lošije rezultate na testovima.
5. Mjesta zločina brzo se obrađuju
Epizode kriminalističkih serija često traju kraće od sat vremena pa se i analiza mjesta zločina mora čim prije završiti. Stručnjakinja kaže da je to pretjerivanje i da taj proces može potrajati satima. Potrebno je i jako puno vremena za obradu mnogih dobivenih dokaza, posebno najpopularnije vrste dokaza u Hollywoodu, a riječ je o DNK dokazu. Za obradu DNK potrebno je više od 50 sati intenzivnog labaratorijskog rada, odnosno gotovo punih 6 radnih dana.
6. Dobivate samo jedan telefonski poziv nakon uhićenja
Svi obožavatelji krim-serija znaju onu scenu na kraju u kojem negativcu s lisicama na leđima policajac govori: „Imate pravo na jedan poziv“. No, nije to baš tako. Ovisno od zakonodavstva do zakonodavstva u pojedinim državama, no najčešće, kad je netko uhićen, on uopće nema pravo na telefonske pozive. Eventualno je dopušteno nekog najbližeg obavijestiti o pritvoru, ali i taj će posao najčešće obaviti sami policijski službenici.