Doctor Strange u multiverzumu ludila je ludilo. I na dobar i na nešto lošiji način. Osobna očekivanja? Previsoka. Ispunjenje očekivanja? Ne pretjerano, ali opet sasvim dovoljno da budem zabavljen.
Scott Derrickson je planirao napraviti nešto posebno s Doctorom Strangeom, a onda je došlo do sukoba sa Marvelom, Disneyjem, kimgod i odlučio je odšetati od svoje bebe, nastavka Doctora Strangea. U igru je uletio Sam Raimi, čovjek koji je odgovoran za pravu pomamu za superjunačkim filmovima. Zahvaljujući njegovim verzijama Spider-Mana s Tobeyjem Maguireom imamo ovo što danas imamo. Čak ako malo razmisliš – on je prvi snimio MCU multiverse film još davne 2002. godine, ali tada se to još nije znalo. Sve dok se Tobey nije pojavio u No Way Homeu.
A sam Doctor Strange kao lik?
Benedict Cumberbatch je dobar u svojoj ulozi, već smo navikli na njega, ali ovdje kao da i nije bio glavni lik koji pokreće radnju. On je u većini slučajeva reagirao na okolnosti. Znam da overthinkam kada uspoređujem ovog Doctora Strangea sa Strangeom otprije par mjeseci iz No Way Homea, kao da su to dvije različite osobe, ali hej – drugi projekt, drugi kreativni tim, MCU toliko raste da je teško sve savršeno uskladiti.
Još jedan Benedict je u filmu, Benedict Wong koji glumi Vrhovnog vrača/šamana/čarobnjaka/whatever Wonga i mislim da nije dobio dovoljno prostora zbog velikog broja ostalih likova. To mi je jedna od najvećih zamjerki filma. Jedan lik je dobio vrhunsku karakterizaciju dok su ostali samo tu. Rade stvari. Ne očekujem od filma iz MCU-ja razrađenost svakog lika u maniri mamca za Oscare, ali kao da je nedostajalo slojeva većini likova.
Čak i ako ste izbjegli spoilere do premijere, nekako je postalo očito koga ćemo još sve vidjeti u jednom od svemira u filmu. Nešto kao što je bio slučaj s Andrewom Garfieldom i Tobeyjem Maguireom u No Way Homeu. Da, ovdje se isto pojavljuju neki likovi koji izazivaju oduševljenje, ali sam dobio dojam da uopće nisu iskorišteni na pravi način. Ono što me veseli je otvaranje različitih svemira pa je moguće da će se ti likovi naći i kasnije u MCU-ju, bar u nekom obliku.
Elizabeth Olsen je najveća zvijezda ovog filma. Kako bih izbjegao spoilere, ne mogu u dubinu, ali njezina uloga Wande/Scarlet Witch u ovom filmu je jedna od najboljih u čitavom MCU-ju. Tko god je sumnjao u njezin casting još u Age of Ultron, sada može pojesti sve svoje riječi jer je Olsen fantastična i obožavali smo svaki trenutak u kojem ju vidimo na ekranu.
Neke sekvence filma su prekrasne i, usudim se reći, savršene. Pogotovo one koje se naginju na horor korijene Sama Raimija. Bilo je iznenađujuće puno krvi za Disney/MCU film, ali upravo to me i oduševilo. O glazbi Dannyja Elfmana ne moram puno govoriti, Raimi i Elfman će uvijek biti dobra kombinacija.
Inače su mi Marvelovi filmovi pred kraj najčešće dosadni, velika bitka od 20+ minuta koju mogu i prespavati, ali ovaj “third act” je bio jedan od najboljih dosad. Zadovoljan sam raspletom i to je uvelike utjecalo na moj pozitivan doživljaj filma.
Sama priča zapinje s vremena na vrijeme, ali je i dalje ovo gledljiv i probavljiv projekt koji ćeš sigurno opet gledati ako si MCU fan. Ja ću ga sigurno opet gledati jer su mi pozitivne strane nadmašile negativne strane filma, ali mogu razumjeti ako netko misli drukčije. Ne bih ga stavio u top pet MCU projekata, ali sam se izrazito zabavio.
Svaki Marvelov projekt je jedan od najvećih kino-događaja godine tako da moraš u kino i odluči za sebe.