Bilješke o piscu:
Ivo Vojnović (1857. g. Dubrovnik – 1929. g. Beograd), po sudu svog brata Luja, bio je intiutivan teatralni genij, nesravnjiv metteur en scene, kojega je demon kazališta opčinio i ništa se protiv njega nije moglo. Treba međutim dodati: taj ga je demon opčinio u tolikoj mjeri da ni njegov dramski talent često nije mogao ništa protiv njega. Iako Dubrovačku trilogiju Vojnović dovršava izvan Dubrovnika, svijet te drame rodio se u doba njegova dubrovačkog boravka.
Postigavši Ekvinocijem ono što je uzalud očekivao od Psyche – zanosne kritike i prodoran uspjeh, dakle, slavu, on je, možda i osokoljen njome, počeo dramski komponirati onaj svijet koji mu je rodio stihove Lapadskih soneta. Dok je u Ekvinociju bio bio na terenu svojih ranih proza, prenijevši čak iz Ksante u kasniju dramu viziju oluje, dotle Dubrovačka trilogija raste na lirskoj sentimentalno-intimnoj žici njegovih stihova, kojima, iako malobrojnima, započinje novi period hrvatske lirike. Suton je drugi dio Dubrovačke trilogije.
Vrsta djela: Drama jednočinka, tragedija
Mjesto radnje: Benešina kuća (na Pustijerni) u gradu
Vrijeme radnje: 1832. godina
Motivi: Ljubav, odricanje, obitelj, plemstvo koje propada…
Kratki sadržaj:
Gospa Mare je sama, ali se njezine kćeri uskoro vraćaju s molitve.
Razgovaraju, a zatim dolazi gospar Vaso da plati Mari za neka grla. Uskoro dolazi Lujo, kmet kojeg voli Marina kćerka Pavle, i moli Pavlu da pobjegne s njim, budući da se, jer je on sin kmeta a ona plemićeva kći, ne smiju viđati. Ona teška srca odbije jer bi to potpuno uništilo njenu ionako gotovo propalu obitelj. Nakon što Lujo ode, Pavle se rastrgana između njega i obitelji odluči ubiti. Ipak, prije toga sve kaže majki koja joj ne vjeruje. Pavle joj dokaže što je spremna učiniti tako da si odreže kosu. Majka joj tada povjeruje.
Analiza glavnog lika:
Pavle
Ima 27 godina, jedna od najljepših heroina hrvatske književnosti. Ona je jako emotivna mlada žena koja se odriče svoje ljubavi zbog korijena svoje obitelji. Ona je vrlo ponosna, a njezin ponos ujedno predstavlja i ponos Dubrovnika i njegovog već pomalo propadajućeg plemstva.
Sporedni likovi:
Mara Nikšina Beneša, Made, Ore, Kata, Luco Orsatov Volzo,
Sabo Šiškov Prokulo, Lujo Lasić, Vaso, jedna kozica
Jezik i stil:
Suton je drugi dio Dubrovačke trilogije, iako se može izvoditi i kao zasebna cjelina. To je drama jednočinka s nekoliko slika. Napisana je na hrvatskom jeziku, dubrovačkim dijalektom. U njoj ima i dosta tuđica, uglavnom iz talijanskog jezika. Likovi uglavnom govore dijalogom, ali i monologom. Didaskalije su najčešće napisane iza imena lika, pisane kurzivom. U drami ima usporedbi, metafora, kontrasta, ironije, onomatopeja…