Prištići, debljina, dioptrijske naočale, aparatići za zube – sve su to stvari s kojima se većina tinejdžera susreće. Ni ovi nisu iznimka; bili su nesretni zbog svog izgleda, ali onda se dogodilo nešto neobično.
Svjedočanstva tinejdžera koji su se proljepšali i 'procvjetali' nakon puberteta donosi Quora thread. Oni pričaju o vlastitim iskustvima jer su isprobali obje krajnosti – kako je živjeti u koži ružnog pačeta, a kako u labudovoj. Spoznaja da naša vanjština utječe na odnose ljudi prema nama te kreira našu svakodnevicu za neke je frustrirajuća, a za neke oslobađajuća. Evo što su rekli o drastičnim promjenama koje su doživjeli.
'Zbog svog izgleda cijelu sam srednju školu bila usamljena; bila sam debeljuškasta, blijeda, neproporcionalno građena i bez osjećaja za modu. Upravo u tim godinama postala sam jako introvertna, a razlog tome je bio što sam se osjećala prestravljenom. Nisu mi često govorili da sam ružna, ali dogodilo se nekoliko puta i jako mi je teško palo.
Nikad nisam imala dečka, nitko me nije pozvao na maturalnu zabavu niti mi ikada dao komliment.
U mojim 20im godina, baš kada sam prihvatila svoj izgled i pomirila se s tim da nikada neću biti privlačna, sve se iznenada promijenilo – moje tijelo postalo je ženstveno, izgubila sam debeljuškaste obraze te dobila osjećaj za modu. Odjednom su mi svi govorili da sam lijepa; nisam mogla vjerovati!
No koliko god komplimenata dobijala, i dalje se osjećam kao i u srednjoškolskim danima – nesigurna sam i nemam dobro mišljenje o sebi. Ljudi te tretiraju puno bolje kada si zgodan, ali u mom slučaju to ne pomaže previše; jednostavno se ne osjećam dobro u svojoj koži.'
'Moja transformacija uvjerila me je da je svijet jako površno mjesto. U srednjoškolskim danima bila sam uvrnuta cura koja je svirala u bendu, a slobodno vrijeme provodila u knjižnici. Danas se smatram još uvrnutijom i zapravo je jedina stvar koja se promijenila – moj izgled.
Kroz taj proces shvatila sam da te ljudi drastično drugačije tretiraju ovisno o tvom izgledu. U srednjoj školi nikada mi nitko nije prišao niti me pozvao van. Shvatila sam da dečki uopće ne žele ni prijateljski porazgovarati s tobom ako nisi atraktivna.
To se sve promjenilo kada sam postala brucošica – dečki su mi stalno prilazili, nešto me ispitivali, zafrkavali, pričali sa mnom, a ja uopće nisam znala kako da se ponašam. Često se dogodi da mi osoba koju tek upoznam kaže 'kako sam lijepa'.
Moja transformacija iz ružnog pačeta u labuda nije me promijenila – ljude koji mi laskaju ne doživljavam ozbiljno jer sam naučila da oni ne mare za mene ISKRENO. Oni neće biti tu kada budem imala 50 godina da mi kažu kako su moj duh, hrabrost i stav lijepi.'
'Mnogi ljudi pretpostavljaju da sam ovako izgledala u srednjoj školi, no istina je daleko od toga. U tinejdžerskim godinama bila sam potpuno nevidljiva dečkima – nitko me čak nije niti pogledao niti mi rekao da sam slatka ili da bi mogla biti takva. Iako me nisu vrijeđali, njihova šutnja jasno mi je davala do znanja što misle o meni.
Srećom, imala sam dosta prijatelja iz kazališne družine čiji sam član bila, pa srednjoškolske dane nisam provela usamljena.
Kada sam došla na fakultet, odlučila sam napraviti promjenu. Ona nije došla preko noći, kroz godine sam sam postajala ženstvenija što je na kraju rezultiralo današnjim izgledom. Sada se osjećam sjajno u svojoj koži, ali ne zbog toga što sam sada 'ljepša' nego jer se osjećam slobodnijom izraziti sve što mislim i želim.'
Foto: Quorathread.com
I.N.