Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Ne želim ljude oko sebe
Pozdrav svima! Ovo možda bude malo duži post pa se unaprijed ispričavam. Kao što vidite iz naslova, problem je na neki način u mojoj socijalizaciji i odnosu s drugim ljudima. Prije sam bila poprilično socijalna osoba, ne toliko da svaki dan želim biti vani, ali nisu mi smetala druženja s ljudima i veselila sam se otići do grada s prijateljima. Početkom srednje stvorila se neka ekipa koju sam stvarno jako voljela i za koju sam mislila i htjela da mi budu prijatelji do kraja života. Jednostavno sam smatrala da smo po svemu kompatibilni jer imamo slične interese i skoro svi su bili tu za mene kad god mi je trebalo. U toj ekipi bila je i moja najbolja prijateljica koju znam već godinama i stvarno je sve bilo idealno. Međutim, početkom ove godine ta najbolja prijateljica se ajmo reći 'odvojila' od te grupe i praktički jedina osoba s kojom je ostala dobra sam ja. Nije bilo nikakvih drama ni ničega, ona je još uvijek ok s njima, ali jednostavno je našla novo društvo koje joj bolje paše i nama je to skroz prihvatljivo. Uglavnom ta 'idila' je potrajala negdje do ljeta. Cijelo proljeće ja sam jedva čekala da završi škola da mogu izlaziti i družiti se s ljudima. Ali kad je došlo ljeto, jednostavno se moje ponašanje nekako promijenilo. Tijekom ljeta skoro uopće nisam bila vani s njima. Nije da nisam imala prilike, zapravo jako često su me zvali, ali ja sam uvijek izmišljala isprike zašto ne mogu ići. Jednostavno više nisam nalazila radost u druženju, nego mi je krenulo predstavljat opterećenje. Jedina osoba s kojom sam se htjela (i još uvijek se želim) družiti je već spomenuta najbolja prijateljica, međutim ona ima svoje društvo i ne pada mi na pamet da im se ja namećem ili nešto. Poznajem cijelo to društvo i stvarno su na mjestu i svi me uvjeravaju da mogu s njima van kad god želim i da ne smetam, ali jednostavno se ja ne osjećam ugodno nego kao da se namećem. I eto sad sam u situaciji da su jedini ljudi koje želim oko sebe obitelj i jedna prijateljica. S ovim drugima popijem kavu poslije škole, ali inače ih ne želim vidjeti. I iskreno, jako me strah da ću izgubiti sve prijatelje i ostati sama, a to mi nikako nije u cilju. Ima li netko da je bio ili trenutno je u sličnoj situaciji? Već da znam da nisam jedina bi mi puno olakšalo ovo loše psihičko stanje u kojem sam trenutno. Također, ako imate savjet što da napravim puno bi pomoglo. Hvala!
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
na početku bih ti željela zahvaliti što si se odlučila javiti i time nam iskazala svoje povjerenje. Kažeš da si prije bila društvena osoba koja je u srednjoj školi pronašla svoje društvo i voljela izlaziti s njima van. Ako sam te dobro razumjela, početkom godine tvoja najbolja prijateljica se odvojila i pronašla ljude s kojima ima više sličnosti. Promjene koje uočavaš kod sebe kreću početkom ljeta, izbjegavanjem druženja s ekipom jer ti predstavljaju opterećenje. Osobe koje želiš oko sebe su članovi obitelj i najbolja prijateljica. Strah te da ćeš zbog navedenih osjećaja izgubiti sve prijatelje i pitaš se postoji li još netko tko se nosi sa sličnim brigama i osjećajima.
Prijatelji su osobe s kojima provodimo najdraže trenutke svog života i stvaramo brojna lijepa sjećanja. Ipak, to ne znači da želimo provesti svaki dan s njima ili da će svako prijateljstvo trajati vječno. Dobila sam dojam da si odlaskom tvoje prijateljice iz društva, postepeno shvatila da ti je kvalitetnije provedeno vrijeme samo s njom ili članovima svoje obitelji. Navela si da te strah da ne izgubiš sve prijatelje, no da neke ne želiš viđati češće od „kave nakon škole“. Svako prijateljstvo zahtijeva ulaganje u odnos i iskrenost. Pitam se jesi li im ikad otvoreno rekla kako to da nisi dolazila na druženja preko ljeta. To možeš reći tako da opišeš koliko ti znači pripadati društvu s istim interesima te kako ih ne bi htjela izgubiti, no da ti ponekad treba vrijeme koje ćeš provesti sama, s novim ljudima ili s članovima obitelji i najboljom prijateljicom te da bi voljela da te pokušaju shvatiti. Pitam se kako ti se sviđa ta opcija.
Važno je prepoznati s kim želimo provoditi vrijeme i to nas ne čini manje društvenima ili da zbog toga imamo teškoća sa socijalizacijom. Imamo pravo mijenjati svoje potrebe za društvom kao i mijenjati okolinu oko sebe. Pitam se jesi li ikad najboljoj prijateljici rekla sve ovo što si napisala nama. Da se ovo događa njoj, što bi joj ti savjetovala?
Pitam se imaš li još nekog s kim o ovome možeš razgovarati. To mogu biti prijatelji, roditelji, sestra/brat ili neki stručni suradnik u školi, primjerice psiholog ili pedagog. Oni ti mogu pomoći da se lakše nosiš s ovom situacijom. Također možeš njih pitati da ti opišu kako te oni doživljavaju. Možda će ti to dati neku novu perspektivu u pogledu na sebe. Pitam se kako ti se čini ovo što sam ti napisala i ideja da se obratiš za podršku nekome od njih.
Voljela bih da nam se javiš i na našu besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Na liniji rade educirani savjetovatelji koji su tu kako bi te saslušali i zajedno s tobom pokušali smisliti što možeš učiniti da ti bude bolje. Ako ti je ipak draže pisati, možeš nam se javiti na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Puno te pozdravlja,
tvoj Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Imam grižnju savjest u vezi hrane i strah od debljanja' HELP
'Nedavno me napustio dečko i ne znam što bih sama sa sobom' HELP