Vjerojatno si u svojem životu upoznao svega nekoliko ljevorukih ljudi. Ili si možda baš ti jedan od njih. Ako jesi, onda si jedan od rijetkih. Poput jednoroga. Naime, samo je jedna od deset osoba ljevoruka. Moramo priznati da ne znamo kako je biti ljevoruk, ali nam se čini da ponekad nije lako jer je sve prilagođeno dešnjacima. Jedino na što se mi dešnjaci možemo požaliti jest to da nam je nekako nelagodno gledati vas dok pišete lijevom rukom. Izgleda nam kao da se mučite.
Zašto su neke osobe ljevoruke? I zašto ih je toliko malo? To su pitanja koja već dugo muče znanstvenike, a još uvijek nisu sigurni da su pronašli odgovore. Do sada se smatralo kako je ljevorukost posljedica genetike, odnosno kako dominantnu ruku nasljeđujemo od naših predaka.
Međutim, čini se kako to ipak nije istina. Možeš biti ljevoruk čak i ako nitko od tvojih predaka to nije. Istraživanja su pokazala kako je naša dominantna ruka određena još prije nego što smo se uopće rodili. Znanstvenici kažu da bebe u maternici od 13 tjedana nadalje pokazuju sklonost sisanju jednog palca umjesto drugog, piše Unilad.
Znanstvenici iz Njemačke, Nizozemske i Južne Afrike otkrili su da je genetska aktivnost u bebinoj leđnoj moždini bila asimetrična dok je bila u maternici, što potencijalno znači da nerođeno dijete već bira dominantnu ruku.
Dešnjaci imaju prednost u borbi?
Ono što je zanimljivo jest to da se to događa prije nego što se dio mozga koji kontrolira pokrete ruku, motorički korteks, poveže s leđnom moždinom dok se fetus razvija. To znači da ni mozak vjerojatno ne odlučuje hoće li osoba biti ljevoruka.
Jedna zanimljiva pretpostavka kaže da razlog leži u evoluciji. Pretpostavlja se da dešnjaci imaju veću prednost u borbi od ljevaka. Prema nekim istraživačima, ova pretpostavka ima veze s položajem srca. U prošlosti su se ljudi većinom borili šiljastim oružjem koje su držali u desnoj ruci dok su štitove držali u lijevoj.
Tri četvrtine srca se nalazi na lijevoj strani što čini lijevu stranu prsnog koša osjetljivijom na smrtonosni udarac. Zato su ratnici u borbama držali štit na lijevoj strani tijela dok bi im desna strana bila izloženija. Hvat lijevom rukom će rotirati lijevu stranu prsnog koša, a time i veći dio srca, prema neprijatelju, dok će ga stisak desnom rukom okrenuti u stranu.
Ipak, više se ne borimo kopljima i štitovima, a i dalje postoji puno manji broj ljevaka nego dešnjaka. I za to postoji pretpostavka. Naime, znanstvenici pretpostavljaju da smo evoluirali tako da imamo više dešnjaka jer nam to pomaže da bolje surađujemo s drugim ljudima.
Izvor: Unilad