Svi tračamo, koliko god se trudimo često si jednostavno ne možemo pomoći. To je često gledano kao negativna osobina koje se moramo otarasiti, no postoji li i dobra strana tračanja koju ne primjećujemo?
Tračevi postoje oduvijek, šaputanjem su se prenosile informacije puno prije društvenih medija, čak i preciznije. Njima su se uništavale reputacije kroz cijelu povijest te ih uglavnom gledamo kao na veliku manu društva koju treba iskorijeniti. Međutim tračevi su također poticali otpor, spajali zajednice i okupljali podršku pokretima za pravdu u društvu diljem svijeta. Oni su podjednako društveno ljepilo i otrov. Koristimo ih u svakodnevnom razgovoru i tako se uklapamo u društvu.
S obzirom da svi toliko često ogovaramo, uglavnom o ljudima koje poznajemo, kako je moguće da osoba koju tračamo nikada ne sazna? Otkrili su o čemu je riječ u radu objavljenom u časopisu Nature Human Behaviour. Kako bi uspješno tračali, potrebno je predvidjeti gdje će se informacija proširiti te procijeniti kako bi se mogla kretati kroz vašu društvenu mrežu, ali ne samo među vašim prijateljima, već i među prijateljima vaših prijatelja i tako dalje. Društvene mreže uključuju mnogo više ljudi i veza, pa morate izračunati kojim od mnogih putova bi trač mogao putovati. Za to je potrebno zapanjujuće puno računanja i inteligencije, a čini se da ljudi to rade bez ikakvog napora.
Istraživanje u časopisu Time je navelo da primjećujemo koliko je meta udaljena od našeg sugovornika i obraćamo pažnju na to koliko nam je sugovornik popularan. Ako želimo da trač dođe do nekoga određenog pomno biramo kome ćemo ga prenijeti pa intuitivno koristimo popularnost i udaljenost kako bi izračunali gdje bi se tračevi mogli proširiti. Istraživanje je pokazalo da čak i u većim mrežama, gdje je praćenje veza ozbiljan kognitivni izazov, ljudi koriste iste tehnike i uspijevaju dobro procijeniti gdje će se trač proširiti.
Iako je puno truda da tračevi ne dospiju u pogrešne ruke, cijena pogreške u tom procesu je visoka. Određene glasine mogu uništiti nečiji život ako niste ispred njih. Sposobnost učinkovitog i preciznog ogovaranja svjedoči o sofisticiranosti uma - osobini, a ne problemu. To pokazuje da tračevi ipak nisu karakterna mana već moćan kognitivni alat koji omogućuje našim umovima da važu društveni rizik mnogo poteza unaprijed. Umjesto moralnog neuspjeha, tračanje je oblik društvene inteligencije, vještina za upravljanje odnosima, ugledom i protokom informacija. Mudro tračanje se kao takvo pokazuje ključnim za društveni opstanak.