Iako sve navedeno naizgled nema veze s vezom – radi se o idejama koje su prvotno nastale u snovima svojih tvoraca.
Možda zato ne bismo tako olako trebali shvaćati onu “slijedi svoje snove” – genijalci iza ovih otkrića stvarno su ih slijedili i na svoj način ispisali povijest, a evo i što su nam njihovi snovi ostavili:
Terminatora
Film koji je obilježio naše djetinjstvo, ali i glumačku karijeru Arnolda Schwarzeneggera nastao je kao san tijekom vrućice 1981. u Rimu.
Tako je barem redatelj James Cameron rekao u intervjuu za Britanski filmski institut 2021.
Može li više random od ovoga?
Naime, Cameron je tijekom snimanja “Piranha II: The Spawning” boravio u jeftinom pansionu u Rimu gdje ga je snašla vrućica. U tom gorućem stanju tijekom sna javila mu se vizija kromiranog kostura koji izlazi iz vatre.
Kada se probudio, krenuo je brže-bolje krenuo skicirati što je vidio/sanjao po priboru pansiona, piše Inverse.
I nije mu dugo trebalo da san provede u djelo – samo tri godine nakon toga dobli smo ovo:
Frankensteina
Ideja za istoimeni roman autorice Mary Shelley nastala je na temelju njezine noćne more. Pa… ima smisla.
Njezin užasni san dogodio se 16. lipnja 1816. godine, što je poznato zahvaljujući zapisu iz njezina dnevnika u kojemu je opisala što joj se točno dogodilo.
“Kada sam stavila glavu na jastuk, nisam spavala, ali ne mogu reći ni da sam razmišljala. Moja me mašta, nepozvana, posjedovala i vodila, dajući živost uzastopnim slikama koje su se javljale u mom umu daleko izvan uobičajenih granica sanjarenja”, zabilježila je Shelley prije više od 200 godina.
Uzrok njezinom proganjajućem sanjarenju bila je rasprava između Maryna ljubavnika, pjesnika Percyja Bysshea Shelleyja, pjesnika Lorda Byrona, njegove ljubavnice i polusestre Claire Clairmont i Byronova liječnika Johna Polidorija.
Zajednički provodeći ljeto u vili Diodati na obali Ženevskog jezera ekipica je jednu večer čitala priče o duhovima kada je Byron predložio da svatko od njih napiše svoju horor priču.
Nakon toga, 18-godišnja Mary usnula je svoj san koji je poslužio kao temelj njezinu romanu “Frankenstein” izdanom već godinu i pol nakon noćne more,1818., piše Dangerous Minds.
Satisfaction
“I can’t get no, oh, no, no, no, hey, hey, heyThat’s what I sayI can’t get no satisfactionI can’t get no satisfaction‘Cause I try, and I try, and I try, and I tryI can’t get no, I can’t get no”
Ako niste automatski zamislili melodiju na koju se ovi stihovi pjevaju, prije nastavka čitanja trebali biste poslušati:
Naime, uvodni riff apsolutnog hita od pjesme – (I Can’t Get No) Satisfaction – nastao je u ranim jutarnjim satima 7. svibnja 1965. kada se the Keith Richards The Rolling Stonesa probudio, zgrabio magnetofon i odsvirao ono što će postati neizostavan dio ostavštine njegova benda.
Odmah nakon toga ponovno je zaspao, piše History.
“Kad sam se ujutro probudio, ponestalo je vrpce”, kazao je Richards. Naravno, išao je preslušati vrpcu pa je čuo nekih 30-ak sekundi Satisfactiona u vrlo pospanoj izvedbi nakon kojih je uslijedilo 45 minuta hrkanja.
Iako nije bilo puno materijala, taj isti dan odsvirao je ono što je imao Micku Jaggeru.
Jagger se pak sjeća prvog dijela nakon kojeg je došao riff, što ga je podsjećalo više na neku country stvar na akustičnoj gitari nego na rock.
Dok Richards nije baš bio zadovoljan svojim “proizvodom” smatrajući ga šalom i misleći kako tu nema materijala za single, ostatak benda rekao mu je da nije normalan.
Pjesma je snimljena 12. svibnja iste godine, a izdana 5. lipnja – što je nešto kraće od mjesec dana nakon Richardsova sna.
Yesterday
Slična se stvar dogodila i Paulu McCartneyju, jednom od četvorice Beatlesa, s melodijom jedne od njihovih najpopularnijih pjesama – Yesterday.
“Probudio sam se s lijepom melodijom u glavi”, rekao je McCartney autoru Barryju Milesu za biografiju Many Years From Now, koja je objavljena 1998.
Pomislio je kako je stvar super i pitao se što je to. Sva sreća pa je pored kreveta stajao klavir za koji je odmah sjeo i pronašao sve molove koji su se nanizali u glavi tijekom sna.
“Melodija mi se jako svidjela, ali s obzirom da sam je sanjao, nisam mogao vjerovati da sam je napisao”, kazao je glazbenik.
Umjesto stihova naškrabao je hrpu riječi o hrani za doručak, tipa kajgani, i nekoliko mjeseci kasnije pretvorio melodiju u čuvenu Yesterday.
Balada je dospjela na vrh američke Billboard Hot 100 ljestvice u rujnu 1965., što je obilježilo prvi takve vrste proces pisanja pjesama u Beatlesima.
Twilight sagu
Knjige Twilight sage provele su ukupno 143 tjedna na listi New York Timesovih bestsellera, a prvi je film zaradio i 380 milijuna dolara na kino blagajnama diljem svijeta.
Radi se o seriji priča i filmova o tinejdžerskom ljubavnom trokutu između vampira, čovjeka i vukodlaka u kojima je ranih 2000-ih uživala uglavnom ženska publika, u čemu je pomogao i Robert Pattinson.
Ako niste gledali ili čitali, možda vam je priča poznatija iz memeova čija je glavna meta Pattinson ili zbog ratova između Twilight i Harry Potter fandoma.
Pa opet – ne čudi da je ideja za tu priču nastala u snu… i to u snu jedne “pregorene” mame.
“Bilo je to dvoje ljudi na nekoj maloj kružnoj livadi sa stvarno jakom sunčevom svjetlošću. Jedno od njih bio je prekrasan, svjetlucav dječak, a drugo normalna djevojka, i razgovarali su. Dječak je bio vampir i pokušavao je djevojci objasniti koliko mu je stalo do nje, a opet koliko je želi ubiti”, ispričala je autorica sage Stephenie Meyer.
San joj je zaokupio maštu do te mjere da je postao 13. poglavlje knjige Twilight, piše CNN.
Noć prije svog sna Meyer se nije uspjela sastati sama sa sobom zbog svojih majčinskih obveza objasnivši da je ušla u “zombi” način rada pritom “izgubivši samu sebe”.
Pretpostavljamo da posvećenim roditeljima ovakvo stanje zvuči poznato. Doduše, ne toliko poznato da krenu sanjati vampire i vukodlake, ali dovoljno da znaju kamo snovi mogu odvesti kada nemamo vremena sami za sebe.
Strukturu atoma
Iz kreativnih umjetničkih voda prelazimo u, i dalje kreativne, ali znanstvene vode koje znanstvena otkrića predstavljaju na sasvim drugačiji način.
Tko bi rekao da se ideju modela atoma može “odsanjati”? Možda znanstvenici koji su takvim temama svakodnevno okupirani, ali laici – čisto sumnjamo.
Upravo je to učinio Niels Bohr čiji je model atoma nastao na temelju sna u kojem je sjedio na suncu oko kojeg se svi planeti kreću po sićušnim žicama, što se navodi u radu istraživača s MIT-ja Pillow-Talk: Seamless Interface for Dream Priming Recalling and Playback, piše Ancient Origins.
Periodni sustav elemenata
Kad smo već kod znanosti – Dimitrij Ivanovič Mendeljejev ruski je kemičar koji je pokušavao dokučiti kako organizirati kemijske elemente.
Kad to stavimo u perspektivu… čim se mi bavimo na dnevnoj bazi, ali okej, svakom svoje. Zahvalni smo što je netko takve stvari odradio za nas.
Uglavnom, Mendeljejev je bio svjestan da postoji obrazac koji tek treba razaznati, i da ima veze s atomskom težinom elemenata – ali obrazac je bio nedokučiv. Pogađate što se sljedeće dogodilo?
“U snu sam vidio tablicu u kojoj su svi elementi sjeli na svoje mjesto kako je trebalo. Kad sam se probudio, odmah sam to zapisao na komad papira”, Mendeljejeve su riječi koje je citirao drugi ruski kemičar B.M. Kedrov u svojoj knjizi On the Question of Scientific Creativity.
Tako je periodni sustav elemenata, bez kojeg ne možemo proći osnovnoškolsku i srednjoškolsku kemiju, također prvo nastao u snu – a onda i službeno 1869.!
Naime, raspored elemenata koji je Mendeljejev vidio u snu bio je toliko točan da se zahvaljujući njemu otkrilo kako su neki elementi bili netočno izmjereni – bili su smješteni u njegov periodni sustav prema njihovoj atomskoj težini, a koja još nije bila ni poznata, piše Ancient Origins.
Fascinantno na totalno drugoj razini od sanjanja jednog riffa!
Kemijsku strukturu benzena
Friedrich August Kekulé tip je koji je razvio strukturnu teoriju u kemiji (povezanu s redoslijedom vezivanja atoma u molekuli) koja je bila sastavni dio razvoja organske kemije.
Polazište za tu teorije došlo mu je dok je drijemao u autobusu! To je zabilježeno u Serendipidty, Accidental Discoveries in Science, Roystona M. Robertsa, Ancient Origins.
“Vraćao sam se posljednjim autobusom, vozeći se pustim ulicama grada kao i obično. Počemo sam u sanjariti, kad gle, atomi su mi skakli pred očima. Kad god su mi se do sada pojavila ova sićušna bića, uvijek su bila u pokretu. Sada sam, međutim, vidio kako se često dva manja atoma udružuju da tvore par; kako je jedan veći zagrlio dva manja; kako su još veći držali tri ili čak četiri manja, dok se cjelina kovitlala u vrtoglavom plesu. Vidio sam kako su veći atomi formirali lanac, vukući za sobom manje, ali samo na krajevima lanaca. Vapaj konduktera, ‘Clapham Road’ probudio me iz sna; ali proveo sam dio noći stavljajući na papir barem skice ovih oblika iz snova”, zapisao je Kekulé.
Kažu da je lik bio toliko vizualno biće da se nije mogao pomiriti s kemijskim spojevima dok ih nije mogao zamisliti kako izgledaju u glavi.
Ne sumnjamo da je zato u više navrata sanjao atome.
Znanstvenu metodu
Na kraju krajeva, sama je znanstvena metoda, zahvaljujući kojoj prihvaćamo bilo kakvo otkriće kao objektivnu pojavu koja svoje uzroke i posljedice nalazi i ostavlja u našoj stvarnosti – također – nastala u snu.
Rene Descartes objavio je 1637. svoj Discourse on the Method for Guiding One’s Reason and Searching for Truth in the Sciences koji je izvor njegovog stanovitog citata: “Cogito ergo sum” iliti “Mislim, dakle jesam”.
U tom je radu, starom skoro 400 godina, Descartes ocrtao svoja pravila za razumijevanje prirodnog svijeta razumom i skepticizmom, time postavljajući temelj znanstvene metode koja se koristi i danas!
Sa samo 20 godina Descartesu je valjda došlo “iz dupeta u glavu” ono što ne dođe mnogima tijekom života pa je odlučio posvetiti svoj život rušenju svega za što su ga učili da je istina te ponovnoj izgradnji istine na čvrstim temeljima.
Kako mu je došlo iz jednog kraja u drugi? Pa u snu – gdje drugdje?
Njegov Discourse on Method naširoko se smatra jednim od najutjecajnijih djela u povijesti znanosti i označava početak znanstvene revolucije, piše Wired.
Sanjajte nešto lijepo večeras – i bez pritiska – dovoljno je da ne bude turbulencija. Ako i dođete do kakvih otkrića – ne moraju biti svjetska – dovoljno je da vama samima poboljšaju kvalitetu života.
To nam još uvijek zvuči kao sci-fi, ali nakon svih ovih snova od zlata, ne škodi malo više vjerovati u ostvarenje vlastitih.