Još jedna školska godina polako prelazi u dosadnu svakodnevnicu a u većini škola još traje ona početna faza prilagođavanja na brojne obaveze, dosadno gradivo, neispavanost i vječni osjećaj žaljenja za bezbrižnim praznicima. Ispitivanja i testovi još nisu zahuktali sumornu atmosferu, pa o njima još nitko, ležeći pospano na klupi, ozbiljno ne razmišlja.
Ipak, koliko god to negirali, već je sada vrijeme za izradu plana koji će vam omogućiti više vremena za željene izlaske, kave i ljenčarenje, a sve to bez moljakanja staraca zbog loših ocjena.
Onaj tipični, štreberski savjet o dugotrajnom, redovitom i kvalitetnom učenju koji se sastoji od 8 sati bubanja svaki dan nije nikome nikada pomogao. Naravno, učiti se mora, ali to ne mora postati jedina preokupacija u vašim godinama. Baš zato, predložit ću vam nekoliko savjeta koji su pomogli meni, teškom kampanjcu i protivniku učenja beskorisnih činjenica, a koliko vrijede ocijenite vi sami!
Prva stvar u kojoj ljudi obično ( a ovo se pogotovo odnosi na dečke) griješe je ta što su prelijeni za stvaranje vlastitih bilješki. Istina, puno je lakše i zabavnije provesti sat u dopisivanju, crtanju, slušanju discmana i slično ali ovo je stvar glede koje bi se trebali disciplinirati i to iz nekoliko razloga.
Zapisivati gradivo znači, bar i jednim uhom, slušati profesora i ono o čemu čovjek priča. Samim time, učenjem tih istih stvari štedi se vrijeme onog prvog čitanja i upoznavanja sa gradivom koje uz kavu, televizor i telefon potraje puno duže od planiranog.
Sljedeća stvar tiče se posuđivanja bilježnica od razrednih štrebera, kojima nikada ne fali niti jedna lekcija. Za početak, takvi ljudi teško posuđuju stvari na više od pola sata, a kamoli da ponesete njihove bilješke doma, jer uvijek postoji nešto što oni još moraju naučiti i ponoviti. Stoga, dosta je komplicirano i zamorno i bespotrebno trčati svaki čas do kopiraone radi tri stranice koje ste mogli sami zapisati.
Pa čak i ako vam to nije problem, loša strana učenja iz tuđih bilješki je to što one nisu pisane vašim stilom - svaki čovjek drugačije memorira i slaže informacije u svojoj glavi pa tako na papiru. Recimo, ja nikako nisam mogla učiti iz skripti svoje frendice koja ne bi žrtvovala jedan prazan redak radi malo bolje preglednosti, jer sam ja tip osobe koja uči sa tri markera grupirajući isto tako informacije u pregledne stupce ili tablice. Upravo zato, učeći iz vlastite bilježnice opet štedite vrijeme jer vaš mozak puno lakše pamti na vaš način posložene činjenice.
Moj dodatni savjet je da, ako ste vizualni tip, probate sa markerima, no podebljavajući samo bitne stvari koje će vas asocirati na ostatak gradiva.
Posljednja prednost pravljenja vlastitih bilješki je po meni to što ste stalno u toku. Znate koliko je gradiva obrađeno, koliko i što treba naučiti za test i ne može vam se dogoditi da naučite 13 umjesto 30 stranica jer ste nekoga krivo čuli.
Što se skupljanja ocjena tiče, koliko god bilo naporno i zahtjevno, potrebno je to učiniti što prije. Prednost ranog javljanja je u tome što su izgledi za dobivanje dobrih ocjena puno veći; dužni ste odgovoriti samo mali dio gradiva i to dok su profesori još dobre volje. Većina profesora ionako pita samo jednom u polugodištu pa ćete vi, iako ste, u biti, odgovarali najmanji dio gradiva, na kraju godine morati napisati neki esej da nadoknadite razliku, dok će drugi, koji su bez ocjena, odgovarati po dobrih 20ak minuta sve i svašta.
Odgovaranja inače planirajte tako da budu na pola vremenskog perioda koje je ostalo do testa. Time ćete oba puta (i usmeni i pismeni dio) učiti samo polovicu gradiva i neće vam se dogoditi da na testu baš ništa ne znate ili da učite cijelo gradivo noć prije.
Također je bitno ocijeniti kome u razredu koji predmet dobro ide, i biti dobar sa tim ljudima. Recimo, ako imate problema sa matematikom, poželjno je pitati ono što vam nije jasno razrednog lumena jer će vam on to moći jako dobro razjasniti, a i bit će mu drago što vam je mogao pomoći. Samim time, pokazat ćete mu da ste se trudili i radili, pa čak ako na testu nećete znati nešto riješiti, možete računati na njegovu pomoć (za razliku od svih onih koji mu se obraćaju samo tada kad im treba nešto riješiti).
Pronađite i sami grupu predmeta koji vas zanimaju, i briljirajte u njima! Pomažite drugima, javljajte se, idite na natjecanja… Sto puta se znalo dogoditi da cura, koja je rasturala matematiku, iz mog razreda, dobije poklonjenu visoku ocjenu iz društvenih predmeta koji joj nisu išli, jer “eto to nju ne zanima, ali nema veze ona je dobra na natjecanjima iz matematike”. Vjerujte mi, kad vam krene u jednom području, krenut će i u drugima uz minimalan trud ako uspijete uvjeriti svoje profesore da iznimno cijenite njihov predmet, iako vam baš ne leži.
Zadnja stvar u kojoj se morate izvještiti je prepisivanje, bilo od drugih, bilo sa šalića, jer svaka metoda ima svoje prednosti.
Prepisivanje od frenda iz klupe je dobro jer odgovor možete saznati u sekundi i jednom kad je na vašem papiru, ne morate se više brinuti o tome hoće li vas netko skužiti da varate (kao kad imate šalić na koji morate do kraja testa paziti). Mane ove metode su to da frend mora stvarno znati odgovor, a i da je spreman na suradnju (što ljudi u strahu za svoju ocjenu, nervozni zbog nedostatak vremena ili konkurencije često nisu). Zato je pametno ponekad i imati vlastiti šalabahter (ne kopirani, iz istih razloga kao i bilježnicu!) koji bi trebali sakriti tamo gdje ga se najmanje očekuje; ispisanog na klupi, na stražnjoj strani papira za test, nalijepljenog na unutrašnju stranu klupe, na donji dio leđa ili stolice čovjeka ispred vas, na zid/radijator/prozor/pano u vašoj blizini… Moja najdraža metoda bila je guranje malih šalića u kemijske sa prozrnom plastikom. Nikada, ali baš nikada nitko nije išao provjeravati 3-4 kemijske na mojoj klupi, koje su ionako bile dozvoljene!
Stoga, uključite svoj mozak! Učinite učenje lakšim malim i velikim trikovima, javljajte se na izvannastavne aktivnosti ili se jednostavno ulizujte- najvažnije je da uvjerite profesore da vam je stalo i da stvarno učite, a je li to zaista tako, njih se uopće ne tiče!
Autor: Ana Marija