Kako primiti kritiku, a ne poludjeti

Sljedeći put kada nas mama bude kritizirala zbog ocjena u imeniku, ne trebamo burno reagirati nego razmisliti govori li ona to iz dobre namjere ili zato što nas želi povrijediti.

Na nečije kritiziranje ćemo ili poludjeti ili skroz iskulirati, a ova druga opcija se čini boljom. Ako još ne znaš kako se nositi s komentarima koji ti se ne sviđaju, vrijeme je da naučiš jer te u životu čeka mnoštvo kritika – od škole, preko fakulteta pa sve do posla.

Umjesto da se naljutiš, saznaj kako izvući najbolje iz toga:

Kada nam kritiku upućuje profesor, roditelj ili šef tada moramo znati da se vjerojatno radi o konstruktivnoj kritici. Te kritike su tu kako bi nas motivirale i poboljšale te nas učinile boljima (boljom učenicom, boljom zaposlenicom, boljom osobom...). Destruktivne kritike su one koje su tu samo kako bi nas povrijedile i omalovažile što nikako nije dobro. Kako bi shvatila o kojoj se kritici radi trebaš obratiti pažnju ne samo na sadržaj nego i na to kako ju je osoba uputila.

`Nitko nije savršen` nije nikakav kliše nego živa istina. Moraš znati da nisi savršena jer je to nemoguće. Ne možeš biti savršena učenica, sestra, kćer, prijateljica, cura, osoba i drugo. Čovjek je rođen s hrpom mana što znači da su nesavršenosti sasvim normalne. Kada si shvatila da si nesavršena tada ćeš moći i primiti kritiku.

Trebala bi raditi na svojoj osjetljivosti jer ako si preosjetljiva tada će te svijet doslovno samljeti. Možeš li zamisliti koliko te još kritika u životu čeka? Vjerojatno ne možeš jer se radi o jako velikom broju, ali je istina. Razmisli o tome tko ti je uputio kritiku, je li ti ta osoba važna te nauči kontrolirati emocije!

Nekada nismo do kraja iskreni sa samima sobom kada zatražimo kritiku i tada nastaje drama. Prije nego nekoga pitamo za mišljenje i kritiku trebamo se zapitati tražimo li komplimente ili uistinu kritiku? Želimo li potvrdu našeg mišljenja ili nas zaista zanima kritičko mišljenje?

Ako kritika dolazi od osobe do čijeg ti je mišljenja stalo, vrijeme je da promisliš ima li tu istine. U slučaju da te snašla dvojba – ima li tu istine ili ne, razmisli jesi li i prije čula slično mišljenje na istu temu jer ako jesi odgovor ti je pred nosom.

Umjesto emocionalnog sloma nakon upućene kritike, radije na to odgovori pitanjem. Pitanja su tu da nam pomažu da se poboljšamo pa tako osobu možeš pitati što bi trebala učiniti da bolje napraviš neke stvari i slično. To će kritiku pretvoriti u nešto pozitivno, a kritičar može postati saveznik.

Poanta kritike nije obrana vlastitih ideja nego učenje kako bolje nešto napraviti te kako se poboljšati. Nekada imamo osjećaj da nas netko kroz kritiziranje napada, ali ne treba se početi braniti. Nakon toga se kritici može pristupiti dosta racionalnije, a ne kroz svađu i loše osjećaje.