Kako priznati obitelji i prijateljima da si gej

Izjava `Mama, ja volim cure` zvuči skroz obično, ali kada bi znali da je ta izjava došla iz usta djevojke, odmah se stvari mijenjaju. Neki će osuditi takvu osobu pa je baš zato bitno informirati ljude o važnosti priznanja vlastite seksualnosti.

Nitko ne bi trebao procjenjivati naš karakter prema tome volimo li cure ili dečke, no nažalost, to se svakodnevno događa. Osobe homoseksualne orijentacije svakodnevno trpe uvrede pa čak i fizičko nasilje i to samo zato što nisu `straight`.

Ono što je gore od neprihvaćanja okoline jer osuđivanje od strane obitelji pa čak i među prijateljima. Bez obzira na to, nitko ne bi trebao živjeti svoj život u laži te se pretvarati da mu se sviđa nešto što mu se ne sviđa kao što se neki gej momci i djevojke pretvaraju da vole suprotan spol i to samo zbog `mira u kući`.

Ovaj članak se odnosi na sve gej  tinejdžere koji imaju želju, volju i snagu otvoriti se o svojoj seksualnosti, a ovdje su savjeti za to kako priznati obitelji i prijateljima da si gej:

Ono što svatko prvo treba napraviti jest zapitati se je li siguran u svoju seksualnu orijentaciju, a osim toga, nitko ne bi trebao govoriti o svojoj seksualnosti ako mu o tome nije ugodno pričati. Ako ste shvatili da vam ipak nije ugodno priznati obitelji da ste gej osoba, onda to ni nemojte učiniti. Nitko ne kaže da treba reći `ja volim dečke/cure` cijelom svijetu, ali bi valjalo to podijeliti barem s jednim članom obitelji te naglasiti vlastitu nesigurnost kako bi vas ta osoba uputila u to što trebate učiniti. Ponekad tijekom puberteta ljudi nisu do kraja nije siguran u svoju orijentaciju te treba proći neko vrijeme da shvatimo što na kraju preferiramo, ali ne bi bilo zrelo otkriti obitelji tako važnu stvar pa nakon tri godine reći da to ipak nije tako.

Realno, kada netko iz obitelji otjera svoje dijete iz kuće zato što je gej, to više govori o ludosti i nemoralu te obitelji nego gej osobe. Svoju obitelj najbolje poznajemo te znamo što je igranje na sigurno, ali i ono što neće nikada proći. Ako znate da ćete imati većih problema s nekim članovima obitelji zbog otkrivanja svoje seksualne orijentacije, tada je to najbolje ne učiniti. Postoji hrpa vremena za to pa je to onda najbolje učiniti kada ste samostalniji i sigurniji u sebe. No, nekada teško sami procijenimo situaciju pa zato neke gej osobe čekaju preko 20 godina da svojoj obitelji tako nešto kažu, a obitelj na kraju njihovu orijentaciju objeručke prihvati. Da su znali da će njihova obitelj pozitivno reagira sigurno bi im to i prije otkrili, ali nisu bili do kraja sigurni. U slučaju da niste sigurni kakav je stav vaše obitelji o homoseksualnosti, tada ih to možete ili otvoreno pitati ili doći do toga zaobilaznim putem. Uvijek možete ispričati priču o nekome koga znate tko je gej ili čuti iz njihovih komentara dok gledaju neki film gdje se pojavljuju gej osobe, što misle o tome.

Ta pitanja će nastupiti instantno, a tu će se naći sve od `kada si to skužila?` do pitanja prijatelja: `jesam li ti se ja ikada sviđala?` i slično. To vas ne bi trebalo previše vrijeđati niti uzbuđivati jer je to sasvim normalno. Kada učinite tako velik korak, bliski ljudi će uvijek imati pitanja. Bilo bi dobro razmisliti o tome prije nego išta kažete i pripremiti odgovore na sve.

Radi se o vrlo osjetljivoj temi pa bi bilo dobro da vas vaši sugovornici, bili oni obitelj ili prijatelji, shvate ozbiljno. Neki roditelji će tumačiti da je to prolazna faza te da će njihova kćer na kraju ipak zavoljeti dečke, ali sve gej osobe znaju da to ne ide tako. Upravo zato valja tome pristupiti ozbiljno, nitko ne kaže da ne možete imati osmijeh na licu, ali šale i bespotrebno smijuljenje ne bi trebalo biti prisutno. Budući da oduvijek živite sa svojom obitelji, nemoguće je da netko od njih nije primijetio da imate gej sklonosti, stoga trebate pronaći saveznika. Riječ je o tome da pronađete osobu koja će vam čuvati leđa i podržavati vas bez obzira na to što će reći netko drugi iz obitelji ili iz društva.

Kada se radi o prijateljima, dobro je ponašati se opušteno, normalno, baš kao što se inače ponašate u njihovom društvu. Njima uvijek možeš reći nešto tipa: `Frende, moram ti nešto reći, a to je da sam gej!` ili ovo: `Drago mi je što imam prijatelje kojima mogu vjerovati i koji me podržavaju u svemu. Nadam se da će se to nastaviti jer moram vam reći da sam gej`. Prijatelji uglavnom podržavaju `izlaženje iz ormara` jer tako mogu pružiti podršku svojim prijateljima, a osim toga, i oni koji vas poznaju će uvijek znati jeste li gej ili ne.

Bez obzira na krajnji ishod te cijele situacije, važno je biti svjestan toga da će vremenski svatko drugačije prihvatiti činjenicu. Roditelji mogu reagirati samo s: `znam` i sve je jasno – oni su činjenicu da im je dijete gej prihvatili davnih dana, a ako su u šoku, treba pustiti da im se slegnu dojmovi. Ista stvar je i s prijateljima.

takvo priznanje je nešto vrlo osjetljivo i veliko, ali je i proces te ne ide preko noći

- ako misliš da ćeš naići na previše osuda, pogotovo od obitelji, nemoj im reći

- možeš uvijek reći jednom članu obitelji ili prijatelju

- s vremenom ćeš prihvatiti samog/samu sebe

ne znači da si kukavica ako im to još uvijek, u teen godinama, ne želiš priznati

Jesam li siguran/a da sam gej?

Je li mi ugodno pričati o svojoj seksualnosti?

Imam li podršku?

Znam li dosta o homoseksualnosti?

Kakva je emocionalna atmosfera kod kuće?

Koji je moj motiv za to priznanje?

Mogu li biti strpljiv/a?

Kakav odnos imam s roditeljima?

Je li ovo moja odluka?

I.P.