Tuga, razočarenje, ljutnja – sve su to emocije koje se javljaju kada nas netko duboko povrijedi; oprost je ono što bi trebalo slijediti nakon toga, a postavlja se pitanje možemo li uistinu prijeći preko svega i zaboraviti?
`Uvijek oprostite svojim neprijateljima, ali im zapamtite imena.` citat je nekadašnjeg američkog predsjednika Johna F. Kennedyja. Treba li oprostiti i zaboraviti ili oprostiti pa pamtiti? Nekada smo zbunjeni jer znamo što se od nas očekuje, a isto tako znamo što bismo najradije učinili – zaboravili osobu koja nas je povrijedila.
Psihijatri, religijski vođe i životni treneri uvijek naglašavaju kolika je težina i važnost oprosta te koliko on utječe na naše veze. Možemo reći da je oprost putovanje, ali putovanje za jednoga. Nitko nas ne može prisiliti da oprostimo drugoj osobi jer to je nešto što odlučujemo sami, a ako smatramo da je unutarnji mir nemoguć bez oprosta tada ćemo to vjerojatno napraviti.
Stručnjaci kažu da bi trebali oprostiti jer ako to ne učinimo, `rana` će stalno živjeti s nama i bit ćemo ogorčeni. Neki liječnici kažu da oprost produžuje život, ali ovo nam ne otkriva možemo li zaista oprostiti.
No, odgovor je tu: istinski možemo nekome oprostiti jer volimo osjećaj olakšanja koji dođe nakon toga. Ako još uvijek razmišljaš o tome trebaš li oprostiti bivšem što je bio totalni idiot ili prijateljici koja je nešto zabrljala – vrijeme je da to napraviš jer će `toksičnost ne oprosta` utjecati na tvoje buduće odnose u što se uključuju i ljubavne veze, ali i veza s djecom.