Na kavi bez tema ili usređ tuđe svađe - kako se riješiti neugodne tišine?

Ja sam Alen, Žigić Alen. Imam 17 godina i dolazim iz Slavonije, iz istočnog sela-Bošnjaci (konzervativno mjesto). Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara za medicinskog tehničara. Idem u 3.A razred (najbolji razred ikad).

Tišina, neugodna tišina je česta pojava kada se priča o nekim neugodnim temama ili na početku razgovora. Ja ne volim tišinu, a ni tihe ljude jer ima istine u poslovici 'Tko šuti, taj muti' Nekako su tihi ljudi, prema mom mišljenju, nedefinirani i nikada ne znaš što možeš očekivati od njih, dok od glasnih ljudi već znaš što žele i kada žele.

No i 'mi' glasni ljudi ponekad postanemo tihe nedefinirane mutikaše, a ponekad samo tihi jer jednostavno ostanemo bez teksta i ne znamo što reći. Najčešće smo tihi kada ne znamo o čemu pričati s nekime ili kad uletimo u neku nenadanu situaciju i ne znamo što reći.

Ako ti još uvijek nije jasno kamo ovo pisanje vodi i razmišljaš: 'O čemu ovaj lik priča, je li pri sebi?' podsjetit ću te na nedavnu situaciju kada je hrvatska reprezentacija vodila 8 golova razlike protiv slovenske,k ada si već bio/bila u fazi „ Alo Slovenijo, pakiraj se kući, Hrvatska ti može kupit' kofer Gucci jer nam bronca oko vrata sja, a u koferu vam stiže i hrvatska recesija!'. Već si se ufurao/ufurala u to da si novi Tonči Huljić jer ti je tekst dobar, već si kontaktirao/la Jelenu Rozgu za suradnju, već rokćeš i pustiš koji vjetar zbog euforije, kad ono Hrvatska je izgubila. Šokiran/a si i ostala si bez teksta, ne znaš što reći, o čemu pričati i odeš na Facebook vidjeti što drugi kažu i pišu te i dalje ostaneš bez teksta. O takvim situacijama danas pišem. Krenimo s tim čuvenim situacijama kada pomislimo da je netko daljinskim upravljačem 'mute' uperio u nas umjesto u televizor.

1.) U školi si, trebate imati 7 sati i dođe profesorica 7.sat i kaže da vas pušta te da nemate zadnji sat. Presretno se osjećaš, izlaziš iz razreda i imaš dilemu-otići na kavu ili na autobus? Odlučiš ostati na kavi nakon škole, možda zato što si pušač, a tvoji ne znaju ili zato što ti se užasno pije kava. Ideš prema kafiću i shvatiš da su svi iz tvog društva otišli na autobus, sad već polako žališ jer uopće ideš na kavu. Nema veze, tješiš se da ćeš nekoga pronaći. Ugledaš Milicu s kojom nikada nisi otišao/otišla kavu, ali čini ti se milo, pa ju pozoveš. Ona pristane i sretno idete do omiljenog kafića. Sjedate i odmah se javlja neugodna tišina. Dolazi piće, a ona i dalje šuti. Pokušavaš stupiti u nekakav razgovor s njom, ali taj dijalog se svodi na to da ona odgovara s da i ne i eventualno ne znam. Sad shvaćaš da je to greška tvog života. Razmišljaš o tome da se saonicama zakačiš za bus, ali shvaćaš da je to glupo jer je cesta očišćena. Sjediš s Milicom na kavi i jedva čekaš da stigne vrijeme kad moraš otići, ali sat sporo otkucava. Vi i dalje šutite jer od milijun ponuđenih tema ona se jedino raspriča o školi ili o rodbini. Ne voliš takve kave, ne voliš tišinu, ne voliš ni Milicu.

POUKA: Nikada nemojte ići na kavu s 'Milicom', svatko je bio s nekom 'Milicom' na kavi , koja se ne zove Milica,  ali je ista takva. Bolje idite šetati parkom nego ići na kavu s nekim tko izgleda milo i drago.

2.) Dosadno ti je kod kuće i javiš se prijateljici da odete do grada ili negdje, na što ti ona odgovori da bi bilo dobro da ti dođeš do nje, pa da pogledate neki novi film. Film je vjerojatno jadan, ali sva elita ga gleda, pa što ne bi i vi iako zbog osjećaja 'elitnosti'. Ti se uputiš k njoj i zatečeš ju kako se svađa s bratom. Znači uletiš u najgorem trenutku. Oni se i dalje svađaju, a ti ne znaš hoćeš li izaći ili ostati unutar kuće jer nisu čuli vrata kad si ulazila/ulazio, pa ti je glupo izaći jer će onda čuti vrata. Stojiš nepomično i gledaš i slušaš njih, pokušavaš na sve načine da te uoče ,najčešće onako se nakašlješ ili progutaš koju knedlu.Svađaju se i dalje. No,evo čuda, uočila te prijateljica, koja inače djeluje mirno i staloženo. U tom trenutku definitivno ne znaš što reći, čak i ako ti ona kaže: 'Joj,oprosti, svađamo se pred tobom, živcira me' ne možeš odgovoriti: 'Ma nema veze, možete i drugi puta' jer ne misliš to, a ne možeš ni glumiti da sve to nije došlo do tvojih ušiju.

POUKA: Uvijek kucaj na vrata ili zvoni, ako nema zvona, ako nema vrata stoji vani dok ne čuješ da su tanjuri prestali letjeti ili dok ne čuješ manju glasnoću govora.

3.) Ovo je možda najčešća situacija koja se svima događa. Srijeda je i dolazi rodbina iz Švicarske ili Španjolske ili Švedske ili neke druge države koja ne počinje na slovo 'š'. Nadaš se da će ti roditelj napisati ispričnicu i da nećeš u školu, ali ništa od toga, ipak odeš. Dolaziš navečer kući i u toj rodbini ne vidiš ljude nego hodajuće eure, franke, funte ili neke druge jake valute. Jedva čekaš da ti daju nešto iako misliš za sebe da ti materijalno nije bitno. No, svjestan si da je duhovno nedovoljno za život. Ulaziš u kuću. Pozdravljaš ih i prvo pitanje njihovo je: 'Kako je bilo u školi?' ili 'Koju školu ideš?' ili 'Koji si razred?' Ti na sve to odgovaraš kratko, pa se začude koliko već imaš godina i kako vrijeme brzo leti. Onda te pitaju još nešto o školi ili slično. Odgovoriš i onda slijedi neugodna tišina jer ne znaš o čemu s njima pričati. Glumiš pristojnost, nemaš ideja što njih pitati jer znaš da ne idu u školu. Šutiš nekoliko minuta i osjećaš se jadno. Onda krenu pričati o krizi i ti ispadaš iz priče i doslovno odbrojavaš kada će otići jer na odlasku dobivaš neki poklon ili možda novac. Razočaraš se i poklonom, ali nema veze i dalje razmišljaš o tome kako glup često ispadneš.

POUKA: Nema pouke jer ni ja još uvijek ne znam što pitati inozemnu rodbinu. Ove tri situacije tj. četiri su meni vrh. Nema smisla spominjati ostale jer ove su ostavile debelu prašinu iza sebe. Jedino za kraj što ima za reći je to da se nadam da ćemo svi skupa manje ostajati bez teksta i saznati o čemu pričati s rodbinom iz 'rajskih zemalja' te da neću završiti na vojnom roku, pa kolumne slati u obliku brzojava.

Foto: Shutterstock/Giphy

I.I.