Imaš problem koji jednostavno ne znaš kako riješiti? Obrati se za pomoć svojim vršnjacima u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Netko je uvijek tu tko će ti dati dobar savjet.
U nastavku vam donosimo pitanja koja ste najviše čitali i oko kojih ste vodili rasprave...
1.Da pričekam s autoškolom?
Za koji mjesec ću 18 i imam mogućnost da sad krenem i položim s 18. No ne znam je li to pametno zbog toga što sam tek treći srednje, a kasnije planiram na faks u Zagreb i tamo vjerojatno ne bih imala auto. Što mislite, da se riješim toga ili da pričekam?
Neki od vaših odgovora:
XxBezimenaxX: To je tvoj odabir...ali u pravilu, što se prije riješiš toga, to bolje za tebe. Vjeruj mi, život je puno lakši i jednostavniji s vozačkom dozvolom.
IronMaidenx: Evo da ti kažem svoje iskustvo. Završila sam srednju školu i upisala faks tako da nisam željela polagati vozački ispit iz razloga što neću svakako biti u prilici da vozim auto narednih min. 6 godina, pa ne vidim baš smisao da položim i kasnije to sve zaboravim. A drugi razlog je što nisam htjela da to bude dodatni trošak uz faks jer mi to nije prioritet. Ali pročitah komentare iznad mene i isto su u pravu neki kada kažu da bi bilo dobro toga se riješiti prije ako si u prilici ili da ti se kasnije neće dati. Na kraju ipak ostaje na tebi da razmisliš kako je najbolje za tebe i da sama odlučiš.
Flixy690: Ja sam krenula sa 17,5 i položila s 18. Sad imam 20 i iskreno nema šanse da bih sad polagala i drago mi je da sam tad položila jer sam već i prije vozila. Odluka je na tebi, ali mislim da ti se neće dati kasnije.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
2.Loša prijateljica? Iskorištavanje?
Prijateljica i ja se družimo već par godina i stvarno smo svašta prošle skupa. Jako smo povezane, međutim već neko vrijeme se lagano udaljavamo jedna od druge. Pored dosta situacija koje nam sprječavaju da se viđamo kao prije jedna je također i činjenica da obje sada imamo dečka. Ja već neko vrijeme bolju utjehu i razumijevanje pronalazim u svom dečku nego u njoj. Čini mi se da je i njoj postalo slično. Ja nju stvarno volim, ali me smeta što moji problemi nikad nisu preći od njenih. Do sada ona je uvijek bila u gorim životnim situacijama i uvijek sam se trudila pomoći joj, pa čak i novčano. Slušala bih ju kad se jada, grlila kada plače i posuđivala joj novce kada bi joj zaista trebalo. Sada trenutno se ja nalazim u lošoj situaciji. U pitanju je bolest u mojoj obitelji, nije ništa smrtonosno, ali je ozbiljno i već se godinu dana dešava mojim najbližima. Situacija je ozbiljna jer je jako utjecala na mene i baš me psihički iscrpila, ali od nje dobivam minimum utjehe. Rijetko pričam o tome ikome pa i njoj, ali kada i kažem nešto ona uvijek ima potrebu usporediti to sa svojom situacijom ili ubaciti negdje 'znam kako ti je nije ni meni lako...'.
Ta njena sebičnost i ignorancija me zaista odbija od našeg prijateljstva. Također umanji važnost situacije s riječima poput 'bit će bolje, to je SAMO operacija' itd. Meni takva utjeha jednostavno nije dovoljna. Ne očekujem da mi čitav dan posveti, ali željela bih da jednom mogu pričati o nekom svom problemu bez da njen mora biti spomenut. Ista stvar je kad su veze u pitanju. Uvijek mora naglasiti da smo u sretnim vezama, da smo obje zaljubljene i da obje imamo nekog. Čak je i moj dečko rekao da izgleda kao da je našla dečka samo jer ga i ja imam. To me ne smeta sve dok i tu ne prijeđe neku granicu i da si previše za pravo. Ne znam jesam li ja loša prijateljica tu ustvari ili jesam li ja ona sebična i željna pažnje, ali zaista ne osjećam više jednakost u tom prijateljstvu. Nekad mi se čini da sam joj ja samo ona osoba za izjadati se jer zna da ću slušati i da ju neću prekidati. Ne vidimo se po 2-3 tjedna i onda kad napokon imamo priliku vidjeti se, ona s drugim prijateljicama ode na kave i priča o glupostima, a mene dočeka s trosatnim pričanjem o svojim problemima. Moji su naravno na kraju i to ako odlučim pričati o njima jer sama teško da će me pitati. Uvijek sam se trudila biti joj podrška u svemu, saslušati ju, savjetovati, a da ne spominjem koliko kuna sam joj nadavala i koliko puta sam joj napunila frižider. Meni to nije teško jer znam da je u lošoj financijskoj situaciji, ali mi je teško kad vidim da zauzvrat ne dobijem ni onaj minimum od nje. Zanima me vaše mišljenje o svemu ovome i što bi vi rekli ili napravili. Ovo je dosta napisano jednolično i subjektivno, naravno da nisam ni ja uvijek med i mlijeko, ali je realno i stvarno ništa nije preuveličano ili promijenjeno.
Neki od vaših odgovora:
Ffokcuf: Po mom mišljenju, ona nije prava prijateljica. Vjerojatno te iskorištava, ali ne može nitko suditi osim same nje. Mislim da bi bilo najbolje da popričaš ozbiljno s njom o tome i shvatiš o čemu se zaista radi. Možda je jednostavno nezrela i ne shvaća važnost vašeg prijateljstva. Ako odlučiš pričati s njom o tome i ako te shvati ozbiljno i odluči se iskreno ispričati i popraviti se, daj vašem prijateljstvu drugu šansu i vidi kako će stvari ići. No, ako te ne shvati ozbiljno ili u gorem slučaju, iskoristi drugu šansu, prekini odnos s njom i nađi prijatelje koji će te znati cijeniti. Ljudi odlaze s razlogom i nemoj sebe kriviti za to jer si dala dovoljno truda u vaš odnos i treba ti osoba koja će ti uzvratiti istom količinom.
ivan995: U prijateljstvu je važno međusobno poštovanje i jednog i drugog, što izostaje kod tvoje prijateljice koja očito misli samo na svoje probleme, ne dotiče se tvojih, a dosta si joj valjala u životu kao što vidim iz tvog teksta, pri tome te ni na kave ne zove nego se druži s drugima. Takva ti ne treba prijateljica.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
3.Strah od smrti
Cijeli svoj život sam se užasavao smrti i još uvijek jesam. Bojim se smrti jer više neću vidjeti djevojku, obitelj, svoje voljene i što neću raditi svoje hobije i sve što volim. Najgore mi je to što ne znam kakav je život nakon smrti i užasavam se te pomisli da će biti patnje ili da će biti nešto drugo, a da je jako loše. Kako da se riješim toga straha jer se puno bojim toga i ne znam kako da nestane i što da radim jer me muči u zadnje vrijeme puno više. Kako vi razmišljate o smrti i kako da se riješim tog straha imate li dobre savijete da ga se riješim zauvijek?
Neki od vaših odgovora:
SumWun: Razumijem, ljudi se boje prerane smrti, ali moramo znati da ljudi sami sebi svjesno i značajno skraćuju svoj život konzumirajući alkohol, droge, cigarete, prerađenu hranu, šećere, izostankom tjelovježbe, itd. Isto ti je sa svime. Primjer, daj mi novi novcati skupocjeni automobil i uništit ću ga ako treba za sat vremena nepravilnom vožnjom do te mjere da ga nitko više neće moći popraviti. Isto je i s našim tijelom. Vodi računa o sebi maksimalno, brini se o svom tijelu i ono će ti vratiti dugim životom. Vezano za hobije i stvari koje voliš raditi. To su prolazne stvari, hobiji koje sam ja imao prije 10 godina su značajno drugačiji od ovih danas i to je normalna stvar. Tvoji hobiji će se isto tako s vremenom mijenjati. Smrt je prekomplicirana tema da bi se o njoj razbijalo glavu.
bruh_: Život je prekratak da mislimo na njegov kraj. Mislimo na sve ono što možemo proživjeti dok ima vremena.
jednaosoba5: Nemoj misliti na smrt, mlad si, uživaj u životu, misli o pozitivnim stvarima. Većina ljudi umre na kraju života.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
Foto: Giphy/ Unsplash
M.T.
Pogledajte još: