Imaš problem koji jednostavno ne znaš kako riješiti? Obrati se za pomoć svojim vršnjacima u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Netko je uvijek tu tko će ti dati dobar savjet.
Svatko u ekipi ima onu jednu osobu kojoj ide davanje savjeta, čak i u onim situacijama kada nema iskustva po nekom pitanju. Ako si ta osoba u svojoj ekipi ti, što čekaš, pridruži se raspravama i pomogni savjetom svojim vršnjacima. Ovog su tjedna teme koje su privukle najviše pažnje bile svakodnevne situacije u kojima se svatko može naći, možda si neku već proživjela i imaš nešto pametno za dodati, evo o kojim se pitanjima radi.
1.Trener
Hi ekipa. Imam 14, prije par god trenirala sam u jednom ZG klubu. Prije mjesec dana sam se opet upisala. Imam tog istog trenera, ali se ful promijenio. Lik me fakat obožava i ne znam što da mislim o tome. Uvijek kad dođem na trening mi da pet i tak jako me zagrli da skoro ostanem bez zraka. A drugima samo da pet. Nikad ne nosi majicu na treningu. Dečkima govori 'idiote/kretenu', a meni samo tepa. Hvali me, motivira, tješi, baca mi neke fore... I namiguje mi, stalno. Kad ga nešto pitam mi se ful približi, stavi ruke na moja ramena i odgovori mi baby glasom. Čvrsto me zagrli čim ima priliku, čak i odostraga. Kad me dečki na treningu zezaju, on se na to ful iznervira. Skužio je da me strah kad se popne na prozor (5. kat) pa uvijek tamo sjedne kad me želi nešto pitati. Prije nego što odem s treninga me jako zagrli, nasmiješi mi se, pomazi po glavi, uštipne za obraz, uvijek mi on otvori vrata i baci pusu preko ruke i namigne. Uvijek me pita je l' sve ok, i da ako me bilo tko živcira i zeza da kažem njemu pa će on to/tu osobu srediti. Ali to mi kaže ful ozbiljno. U početku mi je sve to išlo na živce, ali sad mi je ok. Što vi mislite, je li to ipak previše?
Neki od vaših odgovora:
Princcess: Paa možda je samo ljubazan, ali mi je ovo prevelika količina ljubaznosti, a čudno mi je da mu se sviđaš s obzirom da imaš 14 godina.
Iridescent: Ja bih se ispisala iz toga kluba i našla neki drugi, da sam na tvome mjestu. To za tvoje dobro govorim jer mislim da se bolje skloniš od takvog trenera. Nema on tebe što tako dirati i grliti, još odozada wtf. Zaboga imaš 14. Bježi ti od toga što prije.
Ivicaimarica: Oke imaš problema kod kuće, ali ne možeš zbog toga bježati starijem treneru u naručje. Može on tebi biti super prijatelj, ali ne to pokazivati na takav način, prestar je i nije normalno da se netko od 30 tako ponaša prema djevojčici od 14 godina, valjda to shvaćaš.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
2.Prebacivanje na drugi faks zbog društva
Prvo, znam da će ovaj moj post dobiti puno osuda i znam da nezrelo razmišljam, ali molim vas pokušajte me razumjeti ili ako ništa dati mi neki savjet. Znači, studiram na jednom privatnom fakultetu, završila sam prvu godinu i sad krećem u drugu. Fakultet je stvarno super, i program i profesori i generalno, ali generacija kolega mi je katastrofa. 80% kolega su jako nafurani, umišljeni, ogovaraju druge (uključujući i mene), i generalno se međusobno ne podnose. Muški su još i okej, može se s njima normalno razgovarati, ali su cure (ne sve, ali većina njih) prave zmijurine, neke čak ismijavaju i profesore. Nisam stekla nijednog prijatelja na fakultetu, mislim imam par ljudi s kojima popričam između predavanja, ali nije to to, a nije da nisam pokušavala, i prije korone i za vrijeme korone. S kim god sam se bila družila, ta osoba bi nešto napravila loše, prešla u drugu grupicu ili bismo se udaljili. Što je najgore, meni fakultet traje pet godina (farmacija), i muka mi je što ću takve kolege gledati još 4 godine. Zato, već par mjeseci razmišljam da se prebacim na državni fakultet, isti smjer. I vjerujte mi, to jako želim, ali ne smijem reći roditeljima ni prijateljima jer će pomisliti da sam luda, budući da je državni fakultet objektivno puno teži, a realno i tamo ima nepravde i program je zastario u odnosu na ovaj faks na kojem sam sada. Također, imam osjećaj da su na državnom faksu ljudi normalniji i finiji, nema toliko 'tatinih sinova'. Kod mene na faksu skoro svi imaju svoje aute i dolaze njima, i ja sam položila, ali nemam svoj auto niti neke mogućnosti da vježbam, i vjerujte mi da se osjećam manje vrijedno zbog toga. Ali nije to toliko ni bitno, nego jednostavno želim promijeniti okruženje, da upoznam nove ljude, i državni fakultet mi je još i bliži od ovog na kojem sam sad. Ne znam što da radim, znam da sam došla na fakultet učiti, a ne se družiti i sve to stoji, ali koliko god da mi smjer odgovara i koliko god da mi dobro ide (inače sam dosta dobar student), toliko mi kolege i međuljudski odnosi na faksu smetaju. Hvala vam što ste pročitali ovako dug post i hvala na odgovorima.
Neki od vaših odgovora:
Ingridddddd: Pa probaj pričati s roditeljima oko toga, možda će te baš podržati ako im sve kažeš kao tu.
Flixy690: Pa ako je isti smjer ne vidim razloga zašto se ne bi prebacila. Što ima veze ako je državno, ti ćeš učiti, a ne roditelji.
devils_tears: Da, u pravu si. Meni je ovo jako nezrelo razmišljanje. Tamo si za sebe, a ne radi društva? I iskreno nikako ne mogu razumjeti tvoj mentalni stav haha I da sam ti roditelj rekla bi ti isto i ne bi ti dala da se prebaciš. U ostalom, da ne govorimo koliko je teže upasti na državni pogotovo farmaciju. Tako da gl s tim.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
3.Osjećam se grozno
Bok svima, imam 19 godina i imam situaciju u kojoj sam prije par mjeseci bila jako dobra s jednim dečkom i smatrala sam ga najboljim prijateljem. Govorila sam mu sve u povjerenju, i došlo je do toga da mu kažem da nikad nisam imala odnose. Rekla sam mu to jer mi se on činio kao pravi prijatelj i mislila sam da ću imati nekoga uz sebe što god mu rekla. Međutim, ubrzo nakon svega on je to proširio svojim prijateljima, svojem društvu i svima koje zna. Naravno, svi me sprdaju, zaje****** i vrijeđaju jer ‘kako je moguće da ja s 19 GODINA nisam imala odnose?!’ Samo ću reći da se osjećam, ne loše, nego katastrofalno, plače mi se svaki dan i ponekad ne mogu ni jesti. Nije meni problem što ja nikad nisam imala odnose, nego mi je problem što je to svima prenijela osoba koju sam smatrala najboljim prijateljem. Više ne znam što da radim. Zovu me nevina seljančica, glupača i jadnica, da sam zaostala i da se ubijem. Svakim danom mi je sve gore i ne znam što da napravim da ovo prestane. Osjećam se kao da svi imamo po 12-13 godina, a ne 20. Molim vas za neki savjet.
Neki od vaših odgovora:
jednaosoba5: Nemoj se sekirati zbog tih budala. Bolje da si nevina s 19 nego da si se s pola grada. Takve su danas popularne, dok se nevine vrijeđaju. U budućnosti pazi kome se povjeravaš.
Princcess: Pa nije bitno hoćeš li izgubiti nevinost s 15 ili 35, bitno je da to napraviš s osobom kojoj vjeruješ i koju voliš, a sad je pitanje kad ćeš ju pronaći. Razumijem da te povrijedilo jer je on to rekao, a vjerovala si mu, ali evo što da ti kažem, odje** ga i nemoj da te dotiče, to što svi znaju da si nevina, oni su zaostali.
Ana_sostar: Otpiši ih, kao i tog tzv. najboljeg prijatelja. Nemoj dati da te zadirkuju oko toga, samo ignoriraj jer godine nemaju veze s vremenom kada ćeš izgubiti nevinost. Sve u svemu, ne trebaju ti takvi oko tebe, makni ih od sebe jer što manje znaju o tebi to bolje.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
Foto: Giphy/ Shutterstock.com - Jovica Varga
M.T.
Pogledajte još:
Najčitanije teme tjedna: Kako postati žena nogometaša, dlake na rukama i muškasto oblačenje