Čuli ste legendu o Narcisu? To je bio lik iz grčke prče koji se zaljubio u vlastiti odraz kada ga je ugledao na površini jezera. Toliko je bio očaran svojim odrazom da se nije mogao maknuti s jezera te je jednog dana pao u njega i utopio se. Upravo od Narcisa potječe i naziv narcizam.
Prema Freudu, narcizam je normalan dio odrastanja svakog čovjeka i djeca prolaze kroz fazu narcizma kako bi naučila voljeti sebe i preživjela. Ovo se naziva 'primarni narcizam' i ako ga dijete ne prođe na prirodan način, razvija se patološko, bolesno stanje narcizma. Ako sve ide dobro, narcizam pomaže da dijete razvije samopouzdanje i identitet, ali ako sve krene po zlu… razvija se duboki oblik bolesnog narcizma.
Freud je vjerovao da je narcizam način da se nauči o životu. Naime, dijete u punoj fazi primarnog narcizma misli da može napraviti sve što poželi, no s vremenom normalno će dijete shvatiti da to ipak nije tako, odnosno postaje realnije, a kako će se razvijati uvelike ovisi o roditeljima i okolini.
Zanimljivo je da sve do 1980. godine narcizam nije smatran psihološkim poremećajem. Danas se narcizam opisuje kao stanje nastranosti u kojem čovjek isključivo iskazuje ljubav prema samom sebi, od drugih traži samo divljenje, pozornost i pohvalu, a ako ga se ignorira ili odbije nenormalno se rastuži. Narcizmom se još naziva i osobnost koja samo želi privući pozornost na sebe.
Dakle, iako većina zna za ovaj termin, ipak se radi o relativno mladom području proučavanja u psihologiji pa evo što su nova otkrića u ovom polju, odnosno što je novo u narcizmu:
NARCIZAM JE TEŠKO DEFINIRATI
Iako je mit o Narcisu poprilično jasan i nedvosmislen, sam narcizam zapravo je teško prepoznati i točno strpati u jednu ladicu. Psiholozi koji se bave ovim poremećajem kažu da ga je teško mjeriti i prema tome teško je dati sigurnu dijagnozu. U globalu, evo kako prepoznati pravu narcisoidnu osobu: misli da je veoma vrijedna, mnogo vrednija od drugih, govori da ima neku veliku moć ili više njih te da može sve što poželi, vjeruje da je veoma posebna, zahtjeva da joj se drugi dive i oslovljavaju je titulama, druge iskorištava i s njima ne suosjeća ni u najmanjem obliku, ljubomorna je i arogantna.
NARCIZAM MOŽE BITI ZDRAV
Sve se više suvremenih psihologa slaže s Freudom da je narcizam u dječjoj dobi normalan i zdrav te pomaže u razvoju identiteta i samopouzdanja.
NARCIZAM NIJE BEZNADEŽAN
Ako ste pročitali karakteristike narcisoidne osobe, onda ste se vjerojatno pronašli u jednoj ili nekoliko njih. Dakle, svaki čovjek može biti pomalo narcisoidan ili barem to može postati u određenim životnim situacijama. Čovjek se razvija i mijenja dok je živ, što znači da svi, poučeni određenim životnim iskustvima, možemo postati manje sebični i manje tražiti pozornost drugih te postati suosjećajniji prema drugima.
OBITELJ I DRUŠTVO POMAŽU U RAZVOJU NARCIZMA
Iako biste na prvi pogled mogli pomisliti kako su narcisoidne osobe one koje su dobile sve od života, koje su roditelji i cijela obitelj razmazili – situacija je sasvim suprotna. U psihološkoj praksi se pokazalo kako narcizam najčešće razvijaju osobe koje nisu imale dovoljne roditeljske ljubavi i pažnje, koje su bile zanemarene, koje su često roditelji i društvo odbijali i kritizirali. Narcizmom kao da nadomještaju taj nedostatak. U najgorim slučajevima narcisoidne osobe traže potvrdu i hvalu samo od onih ljudi za koje smatraju da su dovoljno dobri prema njihovim visokim standardima.
NARCISOIDNI LJUDI SU NESIGURNI
Iako se čine kao puni samopouzdanja, narcisoidni ljudi su zapravo veoma nesigurni. Pogađa ih i najmanja kritika.
NARCIZAM JE U PORASTU
Iako ga je teško definirati, stručnjaci se slažu kako je narcizam u porastu, posebice s korištenjem društvenih mreža na kojima se lako dobija hvala i lako pokazuju naše kvalitete ili barem ono što želimo da su naše kvalitete. Ne treba zaboraviti ni reality showove. Osim toga, živimo u društvu u kojem su pojedinac i njegova sreća na prvom mjestu, a svi ostali su manje važni, da ne kažemo nevažni. Stručnjaci stoga zaključuju da je narcizam postao životna činjenica, posebice za tinejdžere i adolescente, među kojima je najrašireniji. Pitanje je samo tko je kriv – pojedinac ili društvo koje mu to dopušta i koje pomaže razvoju narcizma?
Foto: Photoxpress.com