Danas, kada kupite igru, niste kupili gotov proizvod. Možete kupiti pucačinu, a za dvije godine s istom igrom imate RPG. Također, potrošite oko 50-tak eura i sretni ste ako imate najosnovniju verziju igre i da ne morate dodatno ulagati novce (što uvijek morate).
A da ne započinjemo o čitavom pay-to-win načinu poslovanja.
Stvari su se jako promijenile. Brže nego smo mi to mogli percipirati i samo smo se odjednom pitali: “A gdje su demo verzije igara nestale?”
Mi smo odrasli u periodu u kojemu smo kupovali VIDI, BUG, PC chip, a najviše PCPlay. Uglavnom smo birali koji časopis kupovati na osnovu recenzija igara (hardware i software recenzije nas nisu tada toliko zanimale) te koje demo ili čak cijele igre se nude na disku koji se prodaje uz časopis.
.
Za one koji nisu upoznati s time. Demo verzije igara su prije digitalne revolucije bile jedan od najboljih načina da svoj proizvod približiš široj masi. Tada nije internet bio dovoljno brz da to sve možeš samo tako downloadati, niti su postojale online video recenzije gdje možete vidjeti i gameplay.
Je li nedostupnost demo verzija dobar marketinški potez?
Općeprisutni traileri i gameplay videi su danas puno bolji načini promoviranja igara nego što su do bile demo verzije.
Ne samo da je brže i jednostavnije, nego i zbog smanjene mogućnosti fokusirane pozornosti – videi će ispasti kraći i dinamičniji te ćemo brže poželjeti da nam uzmu sve novce. Iako smo negdje u pozadini mozga svjesni da se “zanimljivost” igre u videu može potpuno izmanipulirati.
.
S demoima je bilo puno teže dovesti kupce do toga da kupe igre (znamo po nama). Nije to bio jednostavan zadatak – u dva sata igre natrpati sve najbolje zbog čega bi kupac htio nabaviti tu igru, ali opet ne dati sve da sa samom demo verzijom već zadovoljite potrebu za tom igrom kod igrača.
U teoriji je odgovor bio jednostavan – poseban nivo, niska razina težine te sadržaj koji je dostupan tek pri kraju igre, ali realna slika je da je to vrlo često bilo previše uloženog vremena za slabe rezultate. Ne čudi nas što su svi prešli na dinamične trailer jer su na kraju dana očito unosniji.
Svemu tome zapravo možemo i pristupiti na drugi način. Nisu demoi nestali nego su evoluirali.
Vrlo često u današnje doba developeri nude zatvoreno beta testiranje. Dakle, prijavite se i imate mogućnost igrati igru gotovo bez ograničenja u njenoj beta verziji. Developer time testira kako sve funkcionira kada se nakači nekoliko tisuća ljudi na mrežu, a vi možete vidjeti odgovara li vam ta igra. Svi sretni.
Primjerice Steam pak ima drugačiji model poslovanja. Možete bilo koji kupljen proizvod vratiti unutar dva tjedna pod jednim uvjetom – ne smijete igrati igru duže od dva sata. Omraženi EA je imao opet svoju nekakvu priču. Njihovi pretplatnici imaju takozvane trial verzije. Uobičajeno su to igre u cijelosti koje su limitirane na 10 sati igranja.
Danas se to rješava tako da na jedan vikend imate pristup igrama u cijelosti.
Demo svakako nije u potpunosti izumro. Postoji on i dalje u svojem uobičajenom obliku, ali se najčešće koristi za igre čija prodaja ide slabo. To je svojevrstan pokušaj “oživljavanja”.
Gledajući iskreno, pitamo se trebaju li nam danas demo verzije uopće… Igre znaju biti toliko jeftine, da se primjerice ne bi ni isplatilo kupovati mjesečne časopise zbog “krnjih inačica” kada za te iste novce mjesečno možemo od Humble Bundlea dobiti po nekoliko naslova u cijelosti.
Pogledaj na Twitteru
To je svakako stvorilo jedan drugi problem, a to je taj da u našoj online knjižnici igara imamo hrpu naslova koje “ćemo igrati, ali nismo imali još vremena” odnosno – nećemo vjerojatno nikada igrati.
Tako da, digitalna revolucija ne samo da je otklonila nama naš dragi demo u njegovom prvotnom obliku, nego je snizila toliko cijene igara da ih kupimo u cijelosti kako bi ih samo probali…
Realno, sada je bolje samo nas nostalgija nekad opere. Najčešće u 11 navečer kad se sjetimo trka do kioska do tete Mare da uzmemo novi PCPlay.