O detaljima je progovorio u intervjuu za GQ.
Megalopolis je projekt koji je već dugo, na mahove, u nastajanju te će biti najskuplji i najveći na kojemu je do sada radio. Scenarij je napisao još 1980. godine, ali nije ga realizirao jer se radi o izrazito ambicioznoj i skupoj ideji, čija veličina plaši filmske studije.
To nije prvi put da se Coppola susreo s oklijevanjem holivudskih studija. Naime, iz istog razloga sredstva nije mogao dobiti ni za Apocalypse Now (1979), bez obzira što je pred holivudske glavešine došao s pet Oskara u rukama.
Kakav-takav sinopsis
Znate i sami koliko je teško pokušati nekome objasniti svoje snove.
Tako je i Coppoli bilo pri objašnjavanju sinopsisa Megalopolisa jer, ipak se radi o nečemu što u njegovoj glavi raste i diše već 40 godina, i nikako ne uspijeva doći na red.
Iz nekoliko razgovora s Coppolom, novinar je uspio skrpati ovo:
Radi se o ljubavnoj priči koja je ujedno filozofska istraga čovjekove prirode, a čija se radnja odvija u New Yorku kojime odzvanjaju odjeci staroga Rima.
Žena je podijeljena između odanosti dvojici muškaraca, od kojih svaki ima vlastita filozofska načela. Jedan od njih njezin je otac, koji na društvo gleda veoma klasičnim pogledom. Drugi je njezin ljubavnik, koji razmišlja mnogo progresivnije te želi zaboraviti prošlost, okrenuti se budućnosti i saznati tko smo mi, ljudi, kada nas za rukav ne vuče 10 tisuća godina teške povijesti.
Ono što želi postići Megalopolisom jest, kaže, stvoriti nešto nalik bezvremenskom klasiku It’s A Wonderful Life, filmu koji svi gledaju jednom godišnje, zauvijek.
Nada se da će ovim filmom pridonijeti i raspravi o pitanju je li društvo u kojemu trenutno živimo jedino društvo koje nam je dostupno.
Produkcija
Iskusni je redatelj procijenio da će za financiranje ovoga projekta biti potrebno 120 milijuna dolara – koje će u film uložiti sam.
Vodi se logikom da – kada već holivudski studiji nisu vjerovali u njega na vrhuncu mladosti i uspjeha, kako će onda vjerovati neaktivnom 82-godišnjaku? Odbijanje s kojim se za sada susreo ne čudi ga ni najmanje, u pitanju je karakteristično poslovanje filmske industrije.
Da bi si osigurao potrebne milijune za Megalopolis, morao je prodati dio svojega vinskog carstva. Ni u jednom trenutku intervjua nije izrazio žaljenje za novcem koji ulaže, bez obzira na velike gubitke u prošlosti.
Više od financijskog udarca koji je voljan i spreman primiti, bitniji mu je utjecaj koji bi film mogao ostvariti.
Također, razmišljajući o realizaciji, shvatio je da će stvaranje Megalopolisa trajati oko tri godine.
Tu nije kraj
Svoje povlačenje iz filmskoga svijeta nikada nije doživljavao kao odlazak u mirovinu. Bez obzira na značajan prijašnji uspjeh, Coppola jedva čeka vrijeme koje tek dolazi.
Sada kada napokon ima vremena i sredstava da bi radio onakve filmove u kakvima zaista uživa, ne namjerava stati nakon Megalopolisa. Već sad postoje ideje koje također želi prenijeti na ekran.
Opet se radi o ideji koju je ranije napustio.
Film bi se zvao Distant Vision, a njegova su okosnica tri generacije američkih Talijana, čija je životna priča ispričana paralelno s izumom televizije i medijskom revolucijom koja je potom uslijedila.
Ni Megalopolis, ni Distant Vision ne zvuče kao filmovi nalik onima koji su proslavili Coppolu. Međutim, Coppola izvorno nije ni htio snimati mračne i nesretne filmove.
Kaže da se uvijek htio baviti temama koje mu samome leže na srcu i o kojima često promišlja. Nažalost, to redovito nisu teme koje garantiraju komercijalni uspjeh. U njegovom slučaju, donijele su samo financijsku propast i dugotrajno krpanje dugova.
Vjeruje da će, ako uspije poživjeti nakon Distant Visiona, isanjariti još novih ideja. Sve što mu treba je vrijeme.