Papirnate slamke su stvorene kako bi zamijenile plastične i pridonijele očuvanju okoliša. Ipak, mi ih mrzimo. Kako i ne bismo kada su tako nezgodne za korištenje. Papir i tekućina često nisu baš idealna kombinacija jer se ove slamke počnu raspadati dok još pijemo iz njih. Jedina utjeha nam je bila da su barem dobre za okoliš. Za okoliš se isplati progutati komadić papira s koktelom. Međutim, čini se kako papirnate slamke ipak nisu svetice.
Ispostavilo se da bi i papirnate slamke mogle predstavljati ozbiljan problem i da nisu baš idealno eko rješenje kakvom su se mnogi nadali. Osim što omekšaju dok pijemo piće, one sadrže niske razine tzv. „vječnih kemikalija“, prema novom istraživanju.
Nije poznato kako to utječe na zdravlje pojedinog čovjeka koji ih koristi, ali „vječnim kemikalijama“, koje su poznate kao PFAS, mogu trebati stoljeća da se razgrade u okolišu što znači da one nisu nužno „biorazgradive“, piše Science Alert.
Doprinose onečišćenju?
Znanstvenici sa Sveučilišta u Antwerpenu u Belgiji tvrde da neke biljne i „ekološke“ alternative za plastiku možda doprinose PFAS onečišćenju. Kada su istraživači testirali 39 različitih brendova slamki izrađenih od plastike, papira, stakla, bambusa ili nehrđajućeg čelika, pronašli su PFAS u gotovo svim materijalima. Nehrđajući čelik bio je jedina dosljedna iznimka.
Danas se mnogi proizvodi proizvode s PFAS-om, skupinom od 15 000 sintetskih kemikalija, od kojih neke mogu biti toksične za zdravlje životinja i ljudi u dovoljno visokim koncentracijama.
Znanstvenici još uvijek istražuju na kojoj bi razini kemikalije u našem okruženju zauvijek mogle povećati zdravstvene rizike, ali budući da se mogu nakupljati u okolišu i u životinjskim tijelima, znanstvenici se brinu da bi nas čak i niske razine onečišćenja mogle „progoniti“.
Analizirali slamke od različitih materijala
Vjerojatno ni ti ne voliš papirnate slamke jer često popiješ i komadić papira s pićem dok srčeš kroz njih. Kako bi papirnate i slamke od bambusa bile vodootporne, mnogi proizvođači im dodaju PFAS ili koriste reciklirane materijale koji već sadrže „vječne kemikalije“.
Godine 2021. znanstvenici iz Sjedinjenih Država prvi su otkrili PFAS u slamkama biljnog podrijetla, što ukazuje na to da potrošači možda unose „zasad neutvrđenu količinu PFAS-a“.
Istraživači u Belgiji sada su otkrili isto. Koristeći masenu spektrometriju visoke rezolucije, autori su analizirali kemijski sastav 20 papirnatih slamki, 5 staklenih slamki, 5 bambusovih slamki, 5 slamki od nehrđajućeg čelika i 4 plastične slamke. Tražili su konkretno 29 različitih PFAS kemikalija.
U svim papirnatim slamkama osim u dvije, istraživači su otkrili PFAS, iako su koncentracije bile prilično niske i dosta su varirale između proizvoda. „Vječne kemikalije“ također su otkrivene u tri brenda plastičnih slamki, dva brenda staklenih slamki i četiri brenda slamki od bambusa.
Najbolje slamke od nehrđajućeg čelika
Među tim slamkama, najčešće otkrivani PFAS, perfluorooktanska kiselina (PFOA), zabranjena je u većini zemalja od 2020. Ova kemikalija može se akumulirati u tijelu životinje, gdje se čini da u određenim koncentracijama negativno utječe na razvoj i reprodukciju.
„Male količine PFAS-a, iako same po sebi nisu štetne, mogu povećati kemijsko opterećenje koje je već prisutno u tijelu“, objašnjava ekološki znanstvenik Thimo Groffen sa Sveučilišta u Antwerpenu.
Čak i nakon što se slamke koriste, zagađivači mogu postojati. Ako se slamke recikliraju, kemikalije bi mogle završiti u novom proizvodu. Ako slamke odu na odlagalište ili se spale, njihove kemikalije će se širiti vjetrom ili tlom.
Za potrošače koji su zabrinuti zbog mogućih učinaka na okoliš ili zdravlje, Groffen predlaže korištenje slamki od nehrđajućeg čelika ili da uopće ne koriste slamke.
Studija je objavljena u Food Additives and Contaminants.