Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
hvala ti što si nam se javila i odlučila podijeliti svoje brige s nama. U svom si upitu napisala kako te osobe iz škole već dugo zadirkuju, uzimaju novac i fizički ozljeđuju. To što si opisala naziva se vršnjačko nasilje. Napisala si i kako si često plakala i osjećala se krivo. Rastužilo me to pročitati i važno mi je da znaš kako nisi sama. Nažalost, mnogi tvoji vršnjaci u različitim školama trpe vršnjačko nasilje i ono se može dogoditi bilo kome i u bilo kojoj dobi. Baš kao i ostala djeca, ne zaslužuješ da ti se to događa i nipošto nisi kriva zbog toga. Nažalost, djeca koja dožive vršnjačko nasilje poput tebe također znaju reći da se osjećaju krivima. Zato mi je važno naglasiti da baš niti jedna tvoja karakteristika ili osobina nije razlog ili izgovor za vršnjake koji čine nasilje nad tobom.
Čitajući tvoj upit sam se zabrinula za tebe i pitam se kako se ti trenutno osjećaš. Posebno me zabrinulo kada si napisala da si prijavila fizičko nasilje, no nitko nije reagirao. Važno mi je da znaš kako je škola mjesto nulte tolerancije na nasilje, što znači da su zaposlenici tvoje škole dužni reagirati ako im netko prijavi slučaj nasilja i poduzeti korake kako bi se ono zaustavilo. Obzirom kako mi iz tvog upita nije jasno kome si se točno obratila za pomoć, htjela bih te potaknuti na to da ne prestaneš tražiti pomoć odrasle osobe sve dok netko ne reagira. Vjerujem kako ti se to može činiti zastrašujućim, no kako bi nasilje prestalo, važno je uključiti odrasle osobe koje imaju odgovornost pomoći ti da se vršnjačko nasilje zaustavi. Nitko ne zaslužuje osjećati strah kada ide u školu niti bilo gdje drugdje. Drago mi je pročitati da imaš prijateljice kojima vjeruješ i voljela bih da se pokušaš prisjetiti barem jedne odrasle osobe u koju, također, imaš povjerenja i kojoj možeš ispričati sve što ti se događa. To mogu biti tvoji roditelji, razrednik, nastavnik, psiholog, pedagog, možda čak i ravnatelj tvoje škole.
Iz tvojeg pitanja o tome kako da te manje povrijeđuju sitnice sam dobila dojam da se osjećaš obeshrabreno i da misliš kako se trebaš navikavati na nasilje koje doživljavaš. To nikako nije slučaj i ne mogu ti dovoljno naglasiti koliko smatram važnim da se povjeriš odrasloj osobi kako bi ona mogla reagirati. Također, pitala si kako se suprostaviti zahtjevima nasilnika. Važno je da svaki zahtjev koji ne želiš učiniti jasno i glasno odbiješ. Iako ti se popuštanje može učiniti lakšim, nakon jednog popuštanja obično dolazi i drugi zahtjev, pa treći, i tako dalje. Čini mi se da bi ti možda u ovoj i sličnim situacijama mogli pomoći i savjeti kako da se zauzmeš za sebe, stoga ti šaljem ovaj link.
Foto: Giphy/ Shutterstock.com – wavebreakmedia
M.T./ Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Nazvao me vragom i još hrpu odvratnih stvari mi rekao... Danas sam se satima tresla i plakala nakon toga' HELP
'Misli i pitanja me proganjaju i ne mogu. Čak sam se prvi put u životu rezala... Što sad?' HELP
'Ja sebe smatram ružnom, predebelom, nikako da zavolim sebe, stvarno pokušavam, ali ne ide' HELP