Izvor: IMDb
Gotovo sve o Kimi, novom filmu Stevena Soderbergha me zaobišlo. Usudim se reći da je Soderbergh postao znatno produktivniji otkad je tehnologija demokratizirala snimanje video-sadržaja. Vratio se 2016. godine s filmom Logan Lucky, a otad je nanizao popriličan broj filmova. Nisam ih sve pogledao jer ih ne stignem pratiti, ali nakon Kimi imam obnovljenu želju za njegovim opusom. Posljednji film, onaj o kojem sada pišem, snimljen je u svega dva mjeseca – travnju i svibnju 2021. godine. Film je premijerno prikazan na streaming servisu HBO Max.
Vidio sam plakat filma i nisam uopće skužio da je to Zoe Kravitz na plakatu. Nekoliko sati kasnije sam naletio na članak o filmu, zaintrigirala me premisa i skužio sam tko je uključen u ovaj film. Nisam previše čekao da ga pogledam. Nisam čak htio gledati ni cijeli trailer jer u trailerima za trilere ponekad znaju otkriti previše detalja te mi tako uništiti doživljaj.
O čemu se radi?
Čitava radnja ovog tehnološkog trilera je smještena u svijet u kojem živimo – ovaj pandemičan, udaljen svijet s maskama na licima. Ovo me inače odbija od filmova jer želim pobjeći od te tematike i često mi nije dobro odrađena, ali ovdje je sve jasno i ne upuštaju se previše u samu pandemiju – osim po pitanju maski na licima i jednim spomenom riječi COVID.
Kimi nije glavni lik, Kimi je pametni zvučnik po uzoru na Amazonovu Alexu koji obećaje najbolje korisničko iskustvo. Po čemu se razlikuje od konkurencije? Korisničke upite pametnom zvučniku analiziraju stvarni ljudi te ga tako čine boljim. Tvrtka planira izaći na burzu i prodati svoje dionice, a vlasnik se pokušava obogatiti. Brzo upoznajemo Angelu, tehnološku stručnjakinju koja pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja i agorafobije. To ti je onaj strah kada se bojiš izaći iz stana. Popriličan dio radnje se odvija u njezinom stanu, a kontakt s vanjskim svijetom dolazi uglavnom digitalno. Kroz interakciju putem smartphonea te računala saznajemo neke osobne stvari o njoj – njen odnos prema susjedu koji joj se sviđa, njezin odnos s majkom, psihoterapeutkinjom, kolegama… Njen posao je analiziranje audio upita upućenih Kimi, pametnom zvučniku. U jednom od tih audio zapisa nailazi na potencijalni zločin. Pokušava ga prijaviti, ali neće sve biti lagano kako se čini.
Ne želim nikom ništa spoilati, tu stajem s radnjom.
Pogledaj na Twitteru
Film je dobio dobre ocjene kritike, na Rotten Tomatoesu ima 90 posto, ali ocjene publike kaskaju – samo 54 posto na RT. Nije mi jasno zašto. Ovo je jedan jednostavan triler koji podsjeća na high-tech reinkarnaciju hitchcockovske napetosti. “Kimi” traje svega devedeset minuta, a to je danas izumiruća vrsta filmova. Nemamo duboke karakterizacije likova, imamo radnju koju možete opisati u dvije rečenice, ali je čitav projekt odlično proveden u djelo.
Pogledaj na Twitteru
Svi prostori su vizualno zanimljivi, Angelin stan je predivan, kadrovi gotovo mogu biti wallpaperi, boje i svjetlost su maestralno odrađeni. Tehnikama snimanja se prati stanje glavnog lika. Audio rješenja su me također oduševila, od glazbe (koja je dio radnje) u širokom prostoru preko korištenja slušalica do zvuka okoline.
Zoe Kravitz? Odlična u ovoj ulozi, pokazuje da može gotovo cijeli film iznijeti na svojim leđima. Je da je “samo” 90 minuta, ali bez nje ovo nikako ne bi bio isti projekt. Od čudnih kretnji, straha, ekspresija, transformacije kako radnja odmiče… Ništa u filmu nije suvišno. Možda će netko razapeti film zbog jednostavnosti priče, možda zbog završetka koji je brz i učinkovit, ali ja sam oduševljen i želim da što više ljudi pogleda ovaj film. Želim više ovakvih ostvarenja. Ne, ništa inovativno nećeš pronaći ovdje, osim možda tehnologije koja nas prisluškuje i to dosad nismo mogli vidjeti na velikim i manjim ekranima, ali Soderbergh i Kravitz jamče napetost i dobru egzekuciju.
Od mene 8/10.