Subota. Stigao novi Marvelov film. Starta peta faza MCU-a. Dječja matineja. Nešto jeftinija ulaznica. Svježe kokice i hladna kola. Zvuči kao idealno iskustvo, pogotovo kad skužiš da nikakav dječji rođendan nije u dvorani. I onda počne film.
S Ant-Manom oduvijek imam problema. Prvi Ant-Man je bio zabavan, ali je patio od „zrcalnog zlikovca”, meni najgore klase zlikovca koji je gotovo preslika glavnog junaka samo sa zlim motivima. Drugog Ant-Mana se gotovo i ne sjećam, osim da je služio kao najava kvantnog svijeta u kojem je Ant-Man ostao zatočen, svijeta koji je trebao poslužiti da Avengersi i društvo dovrše igru protiv Thanosa.
Ako vam treba ukratko, Quantumania je kao dugačak trailer koji služi samo kako bi se u priču uvelo Kanga, novog velikog zlikovca koji je prijetnja cijelom (Marvelovom) svemiru.
Scott Lang je na početku filma zvijezda. Svi ga znaju, svi ga pozdravljaju, časte ga skupim kavama i žele se slikati s njim. On je napisao i autobiografiju na koju je iznimno ponosan, čini se kako je sve dobro. Jedine glavobolje mu zadaje kćer Cassie koja je tinejdžerica i želi spasiti svijet od nepravde pa na samom početku filma završava u zatvoru zbog sukoba s policijom koja je tjerala beskućnike iz parka. Cassie je i napravila odašiljač za pretraživanje kvantnog carstva, na što Janet van Dyne (Michelle Pffeifer) potpuno poludi. Ispada da ludi s razlogom jer je 30 godina provela „dolje”, a sada ih nekakva sila usisava u kvantno carstvo upravo zahvaljujući Cassieinom odašiljaču. E i da, Cassie uopće ne tumači ista glumica kao u Endgameu koja je samo u jednoj sceni odradila bolji posao nego Newtonova u ovom cijelom filmu.
Kvantno carstvo je izgrađeno od slojeva i slojeva CGI-ja, a čitav svijet me podsjeća na Star Warse, čak me i njihovo mumljanje podsjeća na statiste u Mandalorianu.
Pogledaj na Twitteru
Novonastala izmiješana familija van Dyneovih, Langovih i Pymovih se u kvantnom carstvu razdvaja, jedni završavaju s pobunjenicima, drugi pak završavaju u kvantnom baru gdje piju sluz kako bi kvantni likovi propričali engleski. Pojavljuje se i jedno poznato lice kojeg nakon jedne scene više uopće ne vidimo.
Ovo je prvi Marvelov film nakon dugo vremena koji sam ocijenio s peticom. Od deset. Čak sam naginjao i četvorci, ali sam ipak odlučio peticu jer kao produkcija je tu, par dobrih fora je tu, CGI nije toliko grozan kao u zadnjem Thoru iako umara koliko ga ima…
Previše se teren priprema za budućnost franšize, kao da zaboravljaju uložiti dovoljno vremena i sredstava u samu priču i razvoj likova. Nije mi uopće problem reći — nije mi bilo stalo ni do jednog lika u filmu. Hank Pym (Michael Douglas) je car u svakom carstvu, a u ovom filmu me oduševio iako je dobio premalo vremena na ekranu.
Pogledaj na Twitteru
I Kang… Jonathan Majors je opasno odradio svoju ulogu idućeg velikog zlikovca, iako ima i tu plot twist o kojem ne mogu u slučaju da niste gledali film. I njegov Kang kao da je „škartiran”, a motivacija mu nije prepolovljavanje svemirske populacije nego uništavanje čitavih svemira u multiverzumu. Jonathan Majors je iduće veliko ime Hollywooda, za dva tjedna ćemo ga gledati i u trećem nastavku Creeda (karte za IMAX već kupljene), a ovdje je jedini lik koji ima težinu. Jedva. Vjerojatno je i jedini lik koji ne baca uobičajene MCU-evske pošalice, a u njegovoj blizini se i svi uozbilje. Svi drugi likovi? Previše šala! Čak i pobunjenici koji se pojavljuju u filmu imaju taj neki uobičajeni MCU aftertaste kada su u pitanju šale. Kao da Marvel Studios ima fobiju od ozbiljnosti. Nekoć ozbiljan lik je pronašao put u ovaj nastavak kao izrazito komičan lik. Okej, ne spoilam puno, ako ste gledali trailer znate kako je MODOK u filmu. On je bio dobar komičan lik, ali je i on ispalio nekoliko ćoraka.
Highlight filma? Mid-credit scena. Što mi je tužno.
Pogledaj na Twitteru
Struktura ne postoji, likovi nisu konzistentni, ulozi su nikakvi, nisam sretan. Hoću li gledati idući Marvelov film? Naravno da hoću.
Pavlov je imao svog psa. Marvel ima mene.