Jučer sam gledao film u kinu. Dvorana je bila više nego pristojno popunjena. Mase se još nisu zasitile MCU-a. Kao ja. She-Hulk nisam uopće gledao. Black Panthera volim. I zanimalo me kamo će odvesti priču nakon smrti Chadwicka Bosemana.
U ovoj recenziji nema spoilera. Spominjem samo ono što se može vidjeti u trailerima tako da možete sigurno čitati dalje. Niste pogledali trailer dosad? I got you.
Redatelj filma Ryan Coogler je odgovaran za neke od najdražih mi filmova. Fruitvale Station, Creed, pa i prvi Black Panther su njegova kreacija. Već je imao gotov scenarij za nastavak Black Panthera i onda je udarila tragedija. Chadwicka Bosemana više nije bilo. Što dalje? Uzeti drugog glumca? Ne. Bosemanov utjecaj je prevelik, izabrali su drukčije. U prerađenom scenariju su upisali smrt kralja T’Challe. Kako dalje? Teško!
Najbolji dio filma? Bol. Pokretačka snaga, ali i posljedica događaja u našem stvarnom svijetu i u samom MCU-u. Tuga, bol, bježanje od istine, pomirenje s istinom, želja za osvetom… Svi ti elementi se savršeno isprepliću u ovom filmu, a njihova snaga je još veća kada razmišljate i osjećate u slojevima. Kada vam je jasno da su svi ovi vrhunski glumci izgubili prijatelja. Nisam imao osjećaj da prelaze u patetiku, da namjeravaju musti ovu tragediju dok ide već da je ovo njihov proces iscjeljenja. I divno je tome svjedočiti.
Pogledaj na Twitteru
Film oduševljava glumačkim izvedbama. Prije svega moram spomenuti Angelu Bassett. Ona dominira svakim kadrom u kojem se pojavi, u jednom trenutku sam pomislio „OVO zaslužuje nominaciju za Oscara”.
Pogledaj na Twitteru
Laetitia Wright kao Shuri je odradila nevjerojatan posao u ovom filmu jer je od kul, zanimljivog sporednog lika u prvom filmu itekako bačena u vatru u ovom filmu sa puno više vremena na ekranu. Lupita Nyong’o? Što reći o njoj, a da već ne znate? Njezina karizma, umijeće, ljepota, snaga su u svakoj izgovorenoj rečenici. Komunicira očima čak i kada šuti. To ne može svatko. A opet… Premalo vremena je dobila. Nisu ju iskoristili dovoljno.
Sada kada svi znaju kako je Wakanda tehnološki napredna država, svi žele malo vibraniuma. Sve svjetske velesile. Ali se pojavljuje još jedna sila o kojoj se dosad ništa nije znalo. A to su oceanska bića koja predvodi njihov bog Pernata zmija, sam princ Namor. Marvelova verzija Aquamana i jedan od prvih stripovskih junaka.
Pogledaj na Twitteru
Namor ima vlastitu tragičnu priču, a ispričana je kroz odlične flashbackove. Uprkos tragičnoj priči,upitna mi je njegova motivacija za prerastanjem u glavnog zlikovca u filmu. Dobar je, ali… Neizbježne su usporedbe s Killmongerom Michaela B. Jordana. Nije na toj razini. Tenoch Huerta je ulogu Namora odradio dobro, ali je ograničen scenarijem. Baš kao i cijeli film.
Pogledaj na Twitteru
Film je predstavio srednjoameričku kulturu kroz narod Talokana, podvodni narod koji počiva na temeljima majanske kulture. Vizualno spektakularno, CGI dovoljno dobar da bi se Aquaman i DC trebali zabrinuti, a možda čak i James Cameron s Avatarom jer je narod Talokana također plav i jako povezan s vodom. Ono što me razočaralo je – ČEMU SUDAR MAJANSKE I AFRIČKE KULTURE?
Ostajem ustrajan u nespoilanju filma — neki likovi i grananja radnje su višak. Film je mogao biti kraći za dvadesetak minuta, jasniji i bolje povezan. Ipak… Ovo je film smješten u MCU, veliku korporativnu mašinu koja mora povezivati prošlost te postavljati temelje za budućnost. Tako si i objašnjavam lik RiRi Williams, mlade znanstvenice koja će biti protagonist serije Ironheart na Disney Plusu. I ne mogu reći da sam uzbuđen za Ironheart jer mi se lik ne sviđa, a i odijela su joj bezvezna. Eh da je to barem jedina žrtva koju scenarij mora preživjeti. Nije. Neke odluke bole, ali hej… Jedan lik se pojavljuje u filmu i nisam ga uopće očekivao. To me oduševilo. Novi Black Panther u ovom filmu? Ne baš, ali razumijem.
Nakon izlaska iz kina sam usporedio ovaj film s Rogue Oneom, ratnim filmom koji je samo smješten u svemir Star Warsa. Wakanda Forever je ratni film smješten u svijet MCU-a. Ako ga gledate kao takvog, nećete požaliti cijenu ulaznice. Da su barem potpuno izabrali ispričati priču o boli, s likovima koje znamo, bez previše obilježja filmova o superjunacima! E to mi je nedostajalo. To sam želio. Nisam se baš čitavo vrijeme osjećao kao da gledam uobičajen Marvelov film, a nije ni bio previše drukčiji kao Eternalsi iako je patio od previše ekspozicije i neprirodnih dijaloga. I dalje vjerujem da je Wakanda Forever mogao biti bolji i veći film u nekom drugom svemiru osim našeg. Coogler i ekipa su napravili najbolje što su mogli s ovako okrutno podijeljenim kartama, ali ne mogu promijeniti osjećaj da sam želio više.