Poredak je bitan: redoslijed rođenja otkriva kakav će dečko biti u vezi

Je li dečko najmlađi, srednje dijete ili najstariji može otkriti puno toga o njegovim navikama kada je riječ o vezi.

Kada razvijemo simpatiju prema nekom momku najčešće maštamo o tome kako bi se on ponašao da je baš naš dečko, a što ga više upoznajemo to intenzivnije o tome razmišljamo. Vrlo je teško procijeniti po površnim stvarima kako će se tko ponašati u vezi, ali vjerovali ili ne u tome može pomoći redoslijed rođenja.

Možemo od toga bježati koliko hoćemo, ali taj poredak nas određuje kao osobe jer roditelji i ljudi s kojima se obiteljski susrećemo uvijek tretiraju drukčije najstarije dijete od najmlađeg i obratno. Ako te zanima kakav bi on bio dečko u vezi, saznaj prema redoslijedu njegova rođenja:

Dečko koji je najstariji među svojom braćom i sestrama je uvijek alfa. To je lik koji se prvi morao suočiti sa svim problemima, ali i brinuti o svoj mlađoj braći. On uvijek ima stav `najbolje da to napravim sam` što govori da je dosta samostalan. Kada prvorođenac uđe u vezu sve ove osobine se manifestiraju i ondje. To je dečko koji će se uvijek pobrinuti da je njemu dobro, ali i popraviti stvari kada je to potrebno (barem kada on smatra da je potrebno). On svoje mišljenje neće skrivati, a trebat će djevojku koja mu može parirati ili će mu to sve brzo dosaditi. Ako on ne vidi izazov u nečem, tada to neće ni održavati.

Djeca koja su rođena u sredini se uglavnom stalno natječu sa svojom braćom kako bi se iskazali i dokazali. Veza s dečkom koji je srednje dijete stalno izgleda kao nekakvo natjecanje u kojem on stalno govori `hajdemo se kladiti da to mogu napraviti`. Srednja djeca su odrastala tako da su se stalno morala natjecati za pažnju svojih roditelja, a takva narav nikada ne prolazi. Kada uđemo u vezu s takvim tipom tada smo u vezi s nekim tko je stalno u strahu da će ostati u nečijoj sjeni. Takvi dečki žele biti naše sve i naše najomiljenije biće ikada. Ponašanje poput takvog zna biti vrlo iscrpljujuće.

Dečki koji su najmlađe dijete u obitelji su uglavnom percipirani kao vrlo zabavni. Oni su uvijek puni velikih ideja te oni očekuju da će se cura uvijek složiti s tim jer su odrasli u okruženju gdje nitko nije posebno propitivao njihove ekscentrične ideje. To su dečki s kojima želimo skakati bungee jumping, roniti s morskim psima i druge potencijalno opasne stvari, a to znači da su oni uglavnom impulzivne osobe. Osim toga, najmlađi kao da imaju kraću pažnju i puno interesa pa dok smo u vezi s takvim dečkom stalno ćemo imati osjećaj da on uopće nije siguran što želi. Oni trebaju biti u vezi sa svojom suprotnošću koja će ga doslovno natjerati da sjedi u miru.

Dečka koji ima blizanca je zapravo vrlo teško upoznati, odnosno doprijeti do njega jer on je odrastao s nekim tko izgleda kao on, ali ga i u potpunosti razumije. Kada su s curom koja nema svoju blizanku, njima se jako teško otvoriti jer smatraju da ih takve djevojke teško razumiju. Vrlo je teško hodati s tim momkom jer moramo `zaroniti duboko` i pronaći njegov vlastiti identitet osim toga što je nečiji blizanac. Ako cura želi biti s nekim tko ima brata blizanca ona mora znati da će vrlo teško s njim izgraditi posebnu povezanost i da će za to trebati vremena, a istovremeno će morati poštivati jak odnos koji on ima sa svojim bratom ili sestrom.

Biti jedino dijete ima prednosti, ali možemo slobodno reći da ima više mana. Od jedinaca se očekuje nešto vrlo čudno, a to je da se trebaju istovremeno ponašati kao djeca, ali i kao male odrasle osobe. Oni su uglavnom jako inteligentni, ali žele djevojci naglasiti da se i oni znaju dobro zabavljati, a hodanje s takvim dečkom se nekada čini kao da smo u vezi s osobom koja ima dvije osobnosti. Jedinci se uvijek vode idejom da trebaju probati nešto novo, testirati sve opcije i uvijek će biti podijeljeni u dvije krajnosti: ili ne žele toliko ozbiljan odnos s curom ili žele da budu njeno sve.

Izvor: thoughtcatalog

I.P.