Problemi osoba koje su oduvijek najbolje u svemu

Postoje ljudi koji su još od djetinjstva dobri u sportu, briljantni u školi, omiljeni u društvu i čini se kao da su rođeni šampioni. No, nekada možda nije dobro biti prvak na svim životnim poljima jer kasnije slijede brojne poteškoće.

Pojedine situacije u životu mogu biti totalno apsurdne i neke stvari nam ne idu po planu, a upravo se tada brojni `odlikaši` totalno pogube. Oni uvijek pred sebe stavljaju nove izazove, a kako odrastaju `check liste` im postaju sve dulje.

Primjerice, ako smo bili izvrsni učenici cijelu osnovnu i srednju školu, a na fakultetu padnemo prvi ispit, vjerojatno ćemo odmah pasti u depru te nam to djeluje kao kraj svijeta.

Evo još nekoliko stvari s kojima se susreću osobe koje su oduvijek najbolje u svemu:

Vrlo je teško dobiti odbijanac kada za nešto naporno i mukotrpno radimo, ali takav je život. Na primjer, ako smo tjednima učili za neki teži ispit za koji smo bili sigurni da ćemo proći jer se oslanjao isključivo na vlastito znanje i onda ga padnemo, slijedi veliko razočarenje. Upravo takav neuspjeh će puno teže pasti nekome tko je uvijek navikao biti prvi i ispred svih. Psihijatar John Eliot kaže kako je neuspjeh za `šampione` nešto puno gore te na to gledaju kao na nešto osobno dok se ostali s neuspjehom nose kao s dijelom života.

Ovo se odnosi na situaciju kada ne možemo roditeljima priznati da je naš odbojkaški tim izgubio i to našom greškom. No, ne mora biti ova tema u pitanju jer može se raditi o bilo čemu. Ljudi koji inače u svemu briljiraju jako teško podnose neuspjeh, a jednako teško o tome razgovaraju. Naime, njima to izgleda kao jako velika stvar, a uopće nije toliki `big deal`. Oni će osuditi sam sebe premda ih nitko drugi ne osuđuje, a to je loša navika od koje treba pobjeći.

Nitko ne tvrdi da je loše uputiti kritiku samome sebi, ali neprestano kritiziranje nije dobro ni za koga. Takav običaj imaju navedeni `odlikaši` jer smatraju da `uvijek mogu više` i njima nikada nije bitno sudjelovati nego pobijediti. Razlog se krije u tome što ove osobe smatraju da uvijek mogu bolje učiniti neke stvari i zato se kritiziraju, a puno puta to čine bez razloga.

Kada im se dogodi nešto dobro, oni neće slaviti nego će razmišljati što mogu još poboljšati kako bi im u budućnosti bilo još bolje. Ovakvo razmišljanje nije generalno loše, ali može odmagati s obzirom na to da je dobro slaviti uspjeh u sadašnjosti i razmišljati o budućnosti, ali postepeno. Ovdje se očito radi o ambicioznosti jer ako gledamo toliko unaprijed, nećemo moći uživati u ljepotama koje nam se događaju trenutno.

Već smo prije pisali o tome da moramo prihvatiti činjenicu da ne možemo zadovoljiti svačije kriterije niti usrećiti sve, bez obzira na to radi li se o obitelji, prijateljima ili profesorima. Upravo to žele učiniti `odlikaši`, a to može biti prilično iscrpljujuće. Oni će pokušati usrećiti sve, a zapravo će samo sebe učiniti nesretnima. Na neki način, oni traže odobravanje drugih i zato će pomoći svima, a nakon toga će prijeći na sebe. Nakon nekog vremena možda i shvate koliko je naporno biti svima na raspolaganju.

Možda se to tako ne čini `na prvu`, ali dok su ljudi koji su odlični na svim područjima osvajali različite pehare i medalje, naučili su puno toga o sebi. Još kao djeca oni su shvatili u čemu su dobri, a u čemu ne pa u budućim razgovorima za posao mogu bez problema odgovoriti na to koje su im slabosti i izvući najbolje iz toga.

Ljudi koji su uvijek najbolji u svemu se rijetko kada mogu samo opustiti i doslovno ne raditi ništa. Oni često osjećaju krivnju kada ne rade ništa i sjede na kauču, a zbog toga bi se trebali podsjetiti da je u redu nekada ljenčariti. Važno je uzeti vrijeme za sebe i zato slijedi savjet: opustite se!

Foto: shutterstock.com

I.P.