Nizozemska vodena obveznica iz davne 1648. godine koja se nalazi u Knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa Beinecke na Yaleu jedinstvena je među desecima tisuća rukopisa koji se tamo nalaze.
Nakon detaljnijeg pregleda obveznice, ustanovilo se kako preko se preko nje i dalje uplaćuju dividende, više od 367 godina nakon što je izdana!
Timothy Young, kustos knjižnice Modern Books and Manuscripts otputovao je Nizozemsku 2015. godine kako bi posjetio Stichtse Rijnlanden, nizozemsku upravu za vodu kako bi mogao podići zaostalu dividendu koja je posljednji puta sakupljena prije 12 godina.
Skupili 136 eura
Zbog ove naplate zaostalih dividendi, status obveznice ostaje kao funkcionalni artefakt iz Zlatnog doba nizozemskih financija. Vodovodne vlasti su Youngu isplatili dividendu u iznosu od 136,20 eura koliko se sakupilo u spomenutih 12 godina.
„Ovo je poučan trenutak jer se financijska industrija mijenja tako brzo, ali ovdje mamo nešto staro i stalno“, komentirao je svojevremeno Young koji inače vodi zbirku financijske povijesti u partnerstvu s Međunarodnim centrom za financije na Yale School od Management, piše News Yale.
Prema vlastima za vodu u Nizozemskoj, Yaleova obveznica je samo jedna od pet za koje se zna da postoje. Obveznice je izdao Hoogheemraadschap Lekdijk Bovendams, odbor za vodu sastavljen od zemljoposjednika i vodećih građana koji su u to vrijeme upravljali nasipima, kanalima i dijelom od 20 milja donjeg toka rijeke Rajne u Nizozemskoj.
Napisana na kozjoj koži
Na obveznici piše kako je izdana 15. svibnja 1648. godine gospodinu Niclaesu de Maijeru za „iznos od 1000 Carolus guldena od 20 Stuvera po komadu“, a ispisana je na kozjoj koži.
Prema izvornim uvjetima, obveznica bi plaćala 5 posto dividende zauvijek, no stopa je smanjena na 3,5 posto, a zatim čak na 2,5 posto tijekom 17. stoljeća.
Yale je svoju obveznicu preuzeo tek 2003.godine kada je tadašnji profesor korporativnih financija i zamjenik direktora Međunarodnog centra za financije odnio obveznicu u Nizozemsku kako bi naplatio zaostali novac. „U povijesti je bilo mnogo slučajeva kada su institucije izdavale obveznice s vrlo dugim rokom trajanja. U 17. su stoljeću ljudi ponekad izdavali 'vječni dug', ali je vrlo rijetko da postoji neprekidna povijest kada vlada ili neki drugi subjekti nisu propustili platiti te dugove“, kaže Rouwenhost, tadašnji profesor korporativnih financija.
„Yaleova obveznica izuzetno je rani primjer vrijednosnice koja je izdana bez dospijeća i još uvijek plaća dividende. Treba se čuditi što tako nešto postoji“, kazao je tada.
„Pitanje je bilo kako razmotriti status obveznice“, dodao je Young. „Kako bi obveznica ostala živa, trebamo je odnijeti tijelu koje ju je i izdalo u Nizozemskoj svakih nekoliko desetljeća radi naplate kamata, ali osim ako ne posuđujemo neki predmet drugoj instituciji, ne dopuštamo da prikupljeni materijal napušta knjižnicu“. Srećom, 1944 su ipak došli do kompromisa jer tada više nije bilo mjesta na pergamentu za ispisivanje svih isplata dividendi, pa je stoga dodan papirnati dodatak na kojem se evidentiraju nove uplate.
Knjižnica je dala dopuštenje da taj papirnati dodatak putuje u Nizozemsku radi prikupljanja uplata, što omogućuje obveznici da i dalje ostane živa.
Izvor:news.yale.edu