Kada vam se netko ispriča, po tome kako je to rekao, možete odmah prepoznati radi li se o iskrenoj isprici ili su te riječi izgovorene tek tako. Neke "isprike" nikada ne biste trebali prihvatiti jer to one zapravo i nisu.
Nekada vam isprika možda zvuči čudno – zato jer to i nije bila prava isprika. Ima ljudima kojima je teško ispričati se i prihvatiti da su pogriješili pa će na sve moguće načine pokušavati izbjeći da jednostavno kažu "oprosti". Nekada će možda izgovoriti nešto što zvuči slično kao isprika, ali to zapravo nije. Nekada će i ići okrenuti situaciju tako da pokušaju krivnju prebaciti sa sebe na vas. Onaj tko se ne želi ispričati, neće. Možda ne vide ništa loše u tome što su napravili ili samo imaju preveliki ego. Na ovakve rečenice, i njima slične verzije, nemojte pasti kao isprike jer one to zapravo ni nisu niti se zbog njih trebate smilovati i prijeći preko problema.
- Oprosti što sam očito tako grozna osoba
- Nisam ti rekao/la jer sam znao/la da ćeš se naljutiti
- Okej, oprosti, je l' to želiš čuti?
- A sjećaš se kada si ti….
- Jesam već rekao/la da mi je žao, što više hoćeš?
- Mogu ti reći oprosti, ali možda se trebaš malo smiriti pa ćeš vidjeti da ovo nije nikakav big deal
- Uvijek sam ti za sve ja kriv/a
- Nešto si ti tu krivo shvatio/la
- Misli što god hoćeš, ja znam da nisam ništa krivo napravio/la
- Nisam razmišljao/la
- Promijenit ću se, obećavam (već 1000. put)
- Imao/la sam loš dan
- Možemo već jednom prijeći preko toga?
- Možda sam ja kriv/a, ali nisi ni ti baš nevin/a u cijeloj priči
- Oprosti, sretan/sretna?