Nitko, odnosno Istrijani, ali ne samo oni, nego ni oni iz unutrašnjosti poput uslužnih i radišnih Slavonaca, ne želi ljeti raditi u uslužnim djelatnostima, piše Glas Istre.
Dakle, zaključak je da Hrvati općenito ne žele biti konobari, kuhari, pomoćni kuhari i sobarice u Hrvatskoj. Vlasnici objekata hvataju se za glavu i čupaju kosu. Konobara, kuhara, sobarica nema ni za lijek.
Ni studenti neće u konobare
"Tražimo dva, tri konobara ili konobarice", stoji zalijepljeno na vratima caffe-bara u Flanatičkoj u Puli. Za šankom vlasnik, a mlada konobarica hoda gore-dole i opslužuje krcatu terasu. Vlasnik je u poslu, radi za šankom, a muči ga kronični nedostatak radne snage jer čak ni studenti, veli, ne žele raditi po kafićima.
"Studenti imaju ispite i obaveze na fakultetu do polovice srpnja, a tada je već sezona u punom jeku i nama je tada kasno. Nije ovo prvi put. Svake je godine ista priča, a ove još gore", rezignirano će.
Rješenje vidi u self-servisu, samoposluzi. "Gost si sam uzme željeno na šanku, a konobar kasnije samo pokupi prazne šalice i čaše. Tako to rade vani u Njemačkoj, a ima toga i u Italiji. Eto, jedino se tako možemo izvući", objašnjava, a mi zaključujemo da će usluga konobara, ako se njegove prognoze obistine, postati luksuz.
"Situacija je nikakva", kaže Marko Lukež, kuhar, chef i vlasnik Piantine. Ima dobro uhodan posao u Puli, Fažani, uskoro i u Medulinu, samo nema ljudi koji će mu izgurati sezonu.
Za 10 radnika iz susjedstva - 18000 kuna za smještaj
Snašao se s radnom snagom izvana, a pod time podrazumijeva radnike iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Kaže, nisu ni oni jeftini kao što se misli.
"Oko 1.500 kuna dođu papiri, agencija preko koje su došli uzima 500 eura provizije i još mu moraš osigurati smještaj koji se plaća između 1.500-1.800 kuna. Ako imaš deset radnika, to je 18.000 kuna za smještaj", pojašnjava.
izvor: Glas Istre