Situacija koja je poznata mnogima: 'Nikad ne pokazujem znakove depresije, ali kad sam sama u svojoj glavi strah me'

Pozdrav. Imam jedan problem. Naime već nekoliko mjeseci sam depresivna iz meni nekog nepoznatog razloga. Sa mnom je sve uredu, škola mi je super, obitelj i prijatelji također. Nikad ne pokazujem znakove depresije kada sam u društvu, ali kad sam sama u svojoj glavi strah me. Stalno razmišljam o samoubojstvu i ne mogu se tih misli nikako riješiti. Kad sam u školi, razmišljam kako jedva čekam da dođem doma, i da se režem. Pritom to također nitko ne zna.

ODGOVOR HRABRI TELEFON:

Draga djevojko,

hvala ti na javljanju i iskazanom povjerenju. Napisala si se u posljednje vrijeme osjećaš depresivno unatoč tome što misliš da u životu ne nailaziš na neke poteškoće. Moram priznati da me zabrinulo što si napisala da često razmišljaš o samoubojstvu i o tome da se samoozljeđuješ kada dođeš doma iz škole.

Pitam se na što točno misliš kada kažeš da se osjećaš depresivno. Depresija je psihološki poremećaj obilježen izrazitom tugom, osjećajem da ništa nema smisla, manjkom energije i gubitkom osjećaja zadovoljstva i interesa u životu. Također, depresija traje dulji vremenski period, nije prolazna sama po sebi i zahtijeva stručnu pomoć kako bi se nadvladala. Često tinejdžeri kažu da se osjećaju depresivno ili da su u depresiji. U takvim situacijama obično žele opisati emocije tuge, beznađa i bespomoćnosti, a osjećaj depresivnosti je nešto što povezuju s takvim emocijama te se događa da se počnu samoozljeđivati. Kroz samoozljeđivanje tinejdžeri traže bijeg od problema, emocionalno olakšanje, oslobođenje od bijesa ili ljutnje i kontrolu nad vlastitom boli. Osjećaj smirivanja i oslobađanja od intenzivnih i bolnih emocija je prividan i uvodi u začarani krug samoozljeđivanja. Važno mi je da znaš da samoozljeđivanje nije jedini način za nošenje s boli, postoje manje destruktivne aktivnosti koje možeš raditi kada se osjećaš loše i želiš se ozlijediti. Pitam se zna li netko iz tvoje okoline kako se osjećaš. Smatram da je bitno da se obratiš odrasloj osobi iz svoje okoline u koju imaš povjerenja. To mogu biti tvoji roditelji, baka, djed, teta ili netko iz škole poput razrednika, pedagoga ili psihologa. Možda ti se javlja strah od razgovora s bliskom osobom, no imaj na umu da je to prvi korak u rješavanju problema.

Puno te pozdravlja,

tvoj Hrabri telefon

Foto: Unsplash

I.I./Hrabri telefon