Zdravo! (Molim bez vrijeđanja!) Da ne duljim da počnem. Kad sam bila mlađa roditelji su mi se stalno svađali, policija je bila upletena u to i na kraju su se rastali. Moj tata je imao još djece osim mene, ali s drugim ženama. Roditelji uopće nisu u dobrim odnosima. Oca nisam vidjela već godinu i 10 mjeseci, rijetko se javlja, stalno laže. Kad sam ušla u pubertet mišljenje i ponašanje mi se skroz promijenilo. Većinu vremena sam tužna, ali to rijetko pokažem, nisam zadovoljna svojim izgledom, dečki mi govore da sam debela. Prije nisam tako razmišljala o sebi, ali počeli su me uvjeravati da zaista jesam takva.
Preko ljetnih praznika pala sam još dublje u depresiju čak sam se počela rezati koliko sam bila tužna i ne zadovoljna sobom. Stvarno bih željela s nekim pričat , napišite ako netko želi pa su mu se javim
Da li mi treba pomoć? :'(
Draga djevojko,
hvala ti što si nam se obratila i ukazala nam povjerenje. Napisala si da su tvoji roditelji razvedeni, a da je tome prethodilo puno svađa i sukoba. Također, tvoji roditelji su u lošim odnosima, a oca već dulje vrijeme nisi vidjela. Vjerujem kako te rastužuje što ne viđaš oca i što imaš osjećaj da nemate iskren odnos. Žao mi je što se tako osjećaš.
Svako dijete zaslužuje imati roditelje koji brinu o njemu i pružaju mu zaštitu i sigurnost. Život koji je ispunjen roditeljskim sukobima na djeci može ostaviti posljedice, i možeš se osjećati tužno, zabrinuto ili ljuto iako se ti sukobi više ne događaju. Kažeš da od ulaska u pubertet primjećuješ da si često tužnog raspoloženja, nisi zadovoljna izgledom, a počela si se i samoozljeđivati. Zaista mi se čini da se puno toga dogodilo u tvom životu i da ti je sada nužna pomoć.
Najviše me zabrinulo to što si rekla da se nekad samoozljeđuješ. Samoozljeđivanje ti možda pruža trenutno olakšanje tuge i boli koju osjećaš, no može imati ozbiljne posljedice. Osim što taj način suočavanja s neugodnim emocijama nije dugoročno koristan, može ugroziti tvoj život i može se dogoditi da umreš. Iz tog razloga mislim da je važno da razgovaraš s odraslom osobom kojoj vjeruješ i koja ti može pomoći. S obzirom na to da kažeš da oca ne viđaš, pitam se znači li to da živiš s mamom i ako da, možeš li s njom razgovarati o tome. Vjerujem da nije lako povjeriti se nekome o tome što proživljavaš.
Potičem te da razmisliš o tome koje su druge osobe kojima bi se mogla povjeriti. To mogu biti baka, teta, ujak, ali i stručni suradnici u školi.
Ako u nekom trenutku osjetiš potrebu da si učiniš nešto nažao, možeš nazvati Centar za krizna stanja i prevenciju suicida na broj 01 2421 603 koji radi od 0 do 24 sata. Također, voljela bih da nam se javiš na anonimnu i besplatnu liniju za djecu Hrabrog telefona na broj 116 111 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati kako bismo smisliti što možeš napraviti da se osjećaš bolje.
Puno te pozdravlja,
tvoj Hrabri telefon.
Foto: Unsplash/Visual Hunt
I.I.
Pročitajte još:
'Malo me sram to priznati i mislim da nisam normalna' - što kad shvatiš da si aseksualna?
Problem u razredu: 'Kao da me svi doživljavaju kao ružnu i glupu osobu za sprdnju'
Kad se čini kao da nema izlaza: 'Razmišljala sam o samoubojstvu već bezbroj puta'