Svi mi ponekad znamo biti najstroži prema sebi. Kažu da smo sami sebi najgori neprijatelji – i to često nije daleko od istine.
U glavi nam se često vrte rečenice koje nikad ne bismo izgovorili nekom drugome, a sebi ih serviramo svakodnevno, bez razmišljanja. Ne zato što smo loši prema sebi, nego zato što smo navikli na taj ton. I tako godinama pijemo iste otrove, uvjereni da nam pomažu da budemo jači, skromniji, produktivniji. A zapravo nas samo umaraju. Vrijeme je da neke od tih rečenica prepoznamo.
1. "Takav/takva sam i to je to."
Ova rečenica zvuči kao prihvaćanje sebe, ali više liči na opravdanje za ostati u mjestu. Možda je vrijeme da si priznamo da nismo stabla – možemo se pomicati i mijenjati.
2. "To jednostavno nije za mene."
Prečesto ovo kažemo već nakon prvog pokušaja. Tko zna što bi sve bilo za nas da smo si dali još malo šanse?
3. "Neću se ni truditi, samo ću se razočarati."
Zvuči mudro, kao da čuvamo sebe. Ali zapravo si time unaprijed ukidamo mogućnost da nas nešto ugodno iznenadi.
4. "Opet sve moram ja."
Klasik. Umjesto da kažemo što nam treba, radije šutimo, preuzmemo sve i onda gunđamo. I tako u krug.
5. "Ma svi to rade, pa što onda."
Opravdavati svoje odluke tuđim ponašanjem možda je najbrži put do stvari koje ne želimo, ali si ih nekako ipak dopustimo.
6. "Ionako nikome nije stalo."
Rečenica koja najčešće dođe kad smo umorni i povrijeđeni. Ali duboko u sebi znamo da nije istinita – samo nam u tom trenu zvuči najlakše.
7. "Ako se ne trudim 100 %, znači da sam lijena osoba."
Uvjerili su nas da stalna produktivnost znači vrijednost. A istina je da najčešće trebamo – pauzu.
Svi imamo loše dane. Ali ako vam ove rečenice postaju svakodnevica, možda je vrijeme da sami sebi malo popustite. Ne treba biti savršen. Dovoljno je biti – sam sebi najbolji prijatelj!