U posljednjih nekoliko godina se pojavio i Hustle, vrhunski film s Adamom Sandlerom koji je također prepun mana, ali ima srca. Gledao sam ga sigurno pet ili šest puta otkad je izašao.
Što čini originalni White Men Can’t Jump vrhunskim filmom? Redatelj Ron Shelton je poput kvalitetnog šutera u ekipi koji ulazi s klupe i pogodi pola šuteva. Za svaki White Men Can’t Jump dobijemo Play it To The Bone, za svaki Bull Durham dobijemo Tin Cup. Ono što se vidi u priči o bijelom košarkašu koji nadmudruje ekipe po igralištima Los Angelesa je Sheltonova ljubav prema košarci i razumijevanje igre. Košarkaške scene dišu, a Woody Harrelson i Wesley Snipes se itekako zabavljaju. U dubljim slojevima filma, ispod zabavne premise, leži preispitivanje rasne slike Los Angelesa u vremenu nakon policijskog napada na Rodneyja Kinga i gradskih nereda. Leži i priča o odrastanju, o muškom identitetu. Leži i priča o granicama u prijateljstvima te ljubavi.
Uplašio sam se kada je Hulu najavio da će snimiti remake — i to s Jackom Harlowom u jednoj od glavnih uloga. Film se čak i identično zove.
Režirao ga je Calmatic, čovjek odgovoran za još jedan remake klasika iz devedesetih — House Party. To se nisam ni usudio gledati. Kako sam počeo sa „surfanjem” po streaming servisima, uzeo sam Disney Plus na mjesec dana da provjerim ponudu i odgledam što me zanima. Kao naručeno je stigao remake White Men Can’t Jump. Bio je petak, bio sam premoren od tjedna i činilo se kao idealan film za petak poslijepodne dok ležim na kauču s proteinskim šejkerom. Punim soka.
Što reći? Ni blizu originalu. Svejedno sam se zabavio. Svjestan sam da bih bio najlošiji filmski kritičar. Ne gledam filmove sa svog visokog konja ili fancy stolca već si mogu postaviti očekivanja i kontekst gledanja filma. Moglo bi se reći da tražim dobro u svakom filmu (Shazam 2 je BOMBA, ako ste klinac i jedete Cheerios u subotu ujutro pred TV-om u pidžami).
Pogledaj na Twitteru
Najveće iznenađenje filma? U ovom remakeu je Jack Harlow iznenađujuće prirodan i karizmatičan. Čak sam u jednom trenutku pomislio da ćemo još jednom dobiti repera koji je ipak bolji kao glumac nego kao reper. Baš kao Mark Wahlberg ili Will Smith koji su u devedesetima izabrali novi put. Harlow glumi Jeremyja, lika koji je igrao za sveučilište Gonzaga, ali je već na lošijoj polovici dvadesetih, sa jasno vidljivim ožiljcima na koljenima i gotovo destruktivnom željom da zaigra profesionalno. Ovisan je o tabletama protiv bolova, ali i smoothiejima te detox sokovima, a planira i postati zvijezda na društvenim mrežama.
Sinqua Walls glumi Kamala Allena, bivšu zvijezdu srednjoškolske košarke kojoj se život nije razvio kako se predviđalo zbog problema s kontrolom bijesa. Kamal susreće Jeremyja u dvorani. Usprkos razmaku od trideset godina od originalnog filma i napretku u stavu prema bijelim košarkašima, Kamal i dalje sumnja u Jeremyja koji mu uspijeva uzeti novac u malenom košarkaškom izazovu. Naravno da se kasnije udruže kako bi izmuzli pare od konkurencije, ali film je dovoljno različit od originala da sam iščekivao kako će se ova predvidljiva priča razviti. Ovo je remake samo zbog imena, ulične košarke i Sinque Wallsa koji nosi majice čiji printevi vrište „DEVEDESETEEEEE”.
Film je pokupio simpatije kod mene i posljednjom filmskom ulogom Lancea Reddicka koji na startu filmu glumi glasnog oca Kamala Allena. Podsjeća na LaVara Balla, glasnog oca Lonzoa i LaMeloa Balla, sadašnjih NBA košarkaša. Tek kasnije u filmu saznajemo kako otac Allen boluje od teške bolesti.
Pogledaj na Twitteru
Ono što me smetalo u filmu su sami prizori košarke. Previše rezova, premalo igre, premalo šuteva, premalo sportske dinamike među igračima i protivničkim timovima. Čitav fokus je na Jeremyja i Kamala i njihovo srastanje i odrastanje koje se odvija prebrzo pred našim očima. Scenarij je tanak, slojeva iz originala gotovo i nema osim nekoliko površnih fora o tome kako se Harlowov lik ne može šaliti s rasama. Čak je i trash talk klimav. Ocjene filma nisu najbolje. Kao da me to ikad spriječilo da pogledam film koji želim pogledati.
Pogledaj na Twitteru
I dalje… zabavan film ako volite predvidljive sportske filmove, kvalitetno snimljen, preoštro montiran i možda se dvije zvijezde rode pred vašim očima. Ovo nije zadnje što ćemo vidjeti od Sinque Wallsa i Jacka Harlowa, ali Kenya Barris promašuje gotovo sa svim scenarijima i možda mu je mjesto samo na televiziji.
Ako morate birati, predlažem original, ali za random poslijepodne i remake će poslužiti.