A sad na pravu stvar…
Redovito sam išao u teretanu prije nego što je korona udarila jače nego Cro Copov desni high kick. Teretane su brzo postale kolateralna žrtva. Prvo me hvatala panika prilikom odlaska u “pretrpanu” teretanu, a nakon toga su se i zatvorile. Moja teretana je u tom trenutku bila uništena, ali i moj koncept teretane je težio promjeni.
I sve je odjednom postalo „od kuće”. Uz rad od kuće, dogodilo se i vježbanje od kuće. Iako je sad već 2023. — nije se puno toga promijenilo, a posljedice posljednjih par godina ćemo sigurno osjećati i u idućih par godina.
Pogledaj na Twitteru
Tjelovježba mi je postala savršen bijeg od svakodnevnog života koji je bio stresan jer nas je snašla bolest o kojoj se malo znalo, a bio sam okružen rizičnim skupinama i nisam htio ugroziti nikog. S obzirom da nisam išao u teretanu, odlučio sam doma polako stvarati svoju. Minijaturnu koja je narasla. Kad su se teretane napokon otvorile, ispisao sam se jer sam doma imao hrpu opreme. Ne baš sve što želim, ali više nego dovoljno da se izvučem.
Disclaimer: Nisam Apolon kao ljudi koji svoj život posvete vježbanju. Imam masnih naslaga na trbuhu koje mi nisu baš omiljene, ali hrana mi je nerijetko znala biti utjeha u ovim stresnim vremenima. Usprkos vježbanju, kalorijski unos je često bio veći nego što treba biti pa nisam dostigao sve rezultate koje sam htio. Isto smatram da bi se događalo i da sam cijelo vrijeme išao u teretanu. K tome, nisam stručnjak već sam entuzijast koji voli tjelovježbu jer mi održava tijelo, ali i um budnim.
Ovo su stvari koje sam naučio u kućnoj
1. Važno je ne dati si izbor
Ako si daš izbor i onu rečenicu “ma vježbat ću čim uhvatim malo slobodnog vremena” – to se neće nikad dogoditi. Vježba je prva stvar koja nastrada nakon napornog dana jer je lakše sklupčati se na kauč i gledati filmove i serije koje si već sto puta odgledao. Pomoglo mi je kada sam zacrtao točno kada i gdje ću odraditi svoju vježbu, a još više bi pomoglo kad bi to bila skoro prva stvar na rasporedu ujutro.
2. Stvori naviku, kasnije peglaj
U početku sam htio previše odjednom. Ne kao potpuni početnici kad požele sve odjednom i onda se ne mogu kretati od upale idućih tjedan dana već sam samo previše opterećivao svoje tijelo pa sam idućih par dana samo bio umoran da zadržim takav ritam. Odlučio sam se prilagoditi situaciji i početi ispočetka. Malo serija, s malim težinama, sve to uz pažnju na formu pokreta. Makar petnaestak minuta u početku, samo da se stvori navika.
Sjetio sam se nekog starog savjeta od Terryja Crewsa, čovjeka-stijene. Sad parafraziram, ali “samo počni dolaziti u teretanu, ne moraš ništa ni raditi. Čitaj časopis 15 minuta u punoj opremi i onda idi kući. Samo da se stvori navika i da se tvoje tijelo pomiri s redovitim dolascima. Nakon nekog vremena ćeš prestati pregovarati s mozgom trebaš li na trening ili ne i počet ćeš s vježbom”.
Htio sam naviknuti tijelo da sam u procesu vježbanja i da nema van.
3. Sve možeš s malo opreme
Važna je disciplina, a ne motivacija. Teretane su super jer imaju hrpu sprava koje su jednostavne. Pomakneš osigurač na težini, sjedneš i počneš raditi. Doma nemaš taj prostor za takve sprave. Vježbaš s onim što imaš. Čak i ako je to samo tvoja tjelesna težina i uže za preskakanje.
Izvor fotografije: Shutterstock.com
Sve sam počeo s jednim prilagodljivim utegom od 20 kilograma. Jer sam znao da želim i trebam barem nekakve utege. U procesu sam shvatio da mi ne treba masa opreme, ali da bih volio imati određene komade koji će mi vježbanje učiniti zabavnijim i izazovnijim. Uletio je i drugi uteg od 20 kilograma. Pa i girja od 16 kilograma. Pa još jedna od 25. Elastične trake. Pilates lopta (čak i posluži umjesto bencha – naravno, ne za osobne rekorde). Čak i gimnastičke karike za neke vježbe umjesto pull-up šipke. Sa svim ovim alatima mogu raditi više vježbi, ne trebam ništa što obavlja samo jednu funkciju.
Siguran sam da su mi i bench-press, čučanj i deadlift potonuli, ali to nije toliko ni važno. Važno je tijelu davati pozitivne podražaje oko kojih se mora potruditi.
4. Teško je sam
Kao i s učenjem – nekad je lakše kad imaš oko sebe druge ljude koji rade istu stvar. Osjećaš se kao debil ako samo sjediš među njima i ništa ne radiš. Zato je trening doma težak. Sam si u tom, ovisiš o samom sebi i nema djevojaka pred kojima se praviš važan. Možda i bolje, siguran sam da je puno muškaraca na taj način propatilo od nepotrebnih težina.
U kućnoj teretani ste ti i tvoja volja. Moraš pronaći recept koji će te držati.
5. Puno tog već imaš – čak i ako nemaš ništa
Imaš svoje tijelo. Da, bodyweight vježbe nisu seksi kao većina vježbi u teretani s masom ogledala, ali funkcioniraju kad ih proučiš. Možeš se i maknuti iz svog stana za trening.
Stube u zgradi odjednom postanu dobar alat. Obližnji park za trčanje. Košarkaški teren, makar samo i šutirao na koš i trčao po loptu kad se odbije. Street workout parkova sad ima u svim većim gradovima. Postaje lakše kad se ne moram ograničiti na jednu jedinu prostoriju – bez obzira je li u pitanju komercijalna teretana ili kućna.
6. Plan i ciljevi su važni
U početku sam poput leptirića lelujao od vježbe do vježbe, radio što mi se da, odustao kad bi postalo teško, preselio se na nešto drugo. Otkad sam napravio plan kojeg se držim, sve ide lakše. Nije to tko zna kakav plan s 15 vrsta vježbi, samo najbolje vježbe koje uključuju većinu tijela. Deadlift, čučanj, bench. Sveto trojstvo uz dodatak veslanja. Sklekovi. Izolacijske vježbe za tricepse i bicepse radim, ali nisam opterećen njima. Znam koliko čega moram napraviti. Nema odstupanja. Taj plan nikad nije završen, stalno se modificira trenutnoj spremi i budućim ciljevima. Ciljevi mi više nisu “izgubiti 5 kilograma” već dići veću težinu više puta.
7. Ne mora biti zabavno, ali i može
Ovo se prije svega odnosi na dosadne vježbe. Dosadne vježbe izgrađuju tijelo. Ponavljanja. Uvijek isto. S većom težinom ili više ponavljanja. Ne možeš tražiti ono što ti je zabavno, nećeš rasti. Ni duhovno ni fizički. Nakon što sam to prihvatio, počelo je sve ići na bolje.
Izvor fotografije: Shutterstock.com
Ovo se također odnosi na sadržaj koji konzumiram uz same vježbe.
Nije ovo aqua-aerobic u nekom hotelu na Jadranu (iako mi to zvuči više kao mučenje nego zabava). Ovo je vježba. Sad patim da bih imao koristi poslije. Od fizionomije na koju sam ponosan do zdravlja i dugovječnosti. U početku sam pronalazio distrakcije u obliku serija, filmova (koje znam napamet – Creed ftw), čak i glazbom. U jednom trenutku sam samo odlučio da želim ugodnu tišinu da se mogu potpuno posvetiti onom što radim. I vjerovali ili ne – ovo je postalo vrijeme u kojem se najviše odmorim kroz dan. Problemi nestanu, postojim samo ja i set ispred mene koji moram odraditi.
Ovo možda neće funkcionirati za nekog drugog – okej je ako pronađeš podcast koji slušaš dok treniraš, neki death metal album ili seriju. Štogod ti pomaže da budeš konzistentan. Ali budi okej s tim da će ti nekad biti dosadno. Dosadno je dobro.
8. Nikad ne prestajem učiti
Informiram se. Čitam literaturu. I fizičke knjige i na Kindleu. Sve više me zanima biomehanika i ljudska anatomija. Youtube homepage mi je pretrpan likovima koji znaju što rade. Učim o procesima oporavka i stavio sam veći naglasak na san. Osim bezumnog pumpanja i nerazumijevanja procesa, počeo sam uživati u procesu učenja. Imam osjećaj da rastem i fizički i spoznajno. I lijep je osjećaj.
Ova knjiga Frederica Delaviera mi je Biblija. Kvaliteta fizičkog izdanja je kao udžbenik biologije za treći srednje, ali je važno ono što je unutra. (Izvor – autorska fotografija)
9. Oprostim si zajeb
Od prehrane do propuštanja treninga, treba biti nježan prema sebi. Dap, to sam rekao. Ogromna je snaga biti nježan prema sebi. Umjesto da se izbediram i osjećam kao govno pa se pokrijem tri dana depresivno po glavi, pustim si svaki zajeb i idući dan samo nastavim s planom.
Ako propustim jedan dan, okej je. Ako izaberem dužu šetnju s curom predvečer umjesto znojenja u home gymu, okej je. Važno je biti konzistentan, jedan propust te neće ubiti. Baš kao ni jedna pizza.
10. Imam više vremena i, suprotno početnom vjerovanju, manje novca. Ali kao i novi bojler, isplatit će se
Ne moram se više spremati za teretanu, nositi hrpu opreme, odjeće, šejkove, sve mi je to već doma. Nema odlaska do teretane, nema umornog vraćanja iz teretane u sitne sate.
Ne plaćam mjesečnu članarinu pa tu kao uštedim, ali se počelo događati to da sve više novca trošim na opremu. Okej je trade-off, što ne potrošim za članarinu, ide u ulaganje u kvalitetnu opremu koja će mi trajati godinama. Jer vježbanje je ipak za cijeli život, zar ne?
11. Nekad je lakše platiti
Opet analogija s učenjem – nekad je lakše platiti instrukcije nego natjerati se sam. Isto s teretanom – ljudi misle da ćeš ići u teretanu jer ju plaćaš. Priznanje – tamo negdje 2018. plaćao sam teretanu 9 mjeseci prije nego što sam počeo redovno odlaziti. Bio je proces. Isto kao što vježbanje doma može biti proces. Kvalitetan, pouzdan i konzistentan. Naučio sam puno o sebi, o vježbanju.
Teretane su odlični prostori, osobni treneri koji znaju što rade također – ali možda je baš vježbanje doma ono što ti treba.