U današnjem, modernom, dobu teško možemo zamisliti život bez toalet papira, on je postao dio nas, nešto o čemu ne razmišljamo jer znamo da ga uvijek moramo imati u kući, stanu, garaži…
U Antičkom Rimu, gdje su bili zajednički javni zahodi, ljudi su koristili tersorium, zajedničku spužvu na štapu, koja se spremala u jaki morski rasol ili ocat (ali samo onda kada se nije koristila). Ponekad bi se ta spužva na štapu prenosila s osobe na osobu, a ponekad bi netko zgrabio pogrešan kraj štapa pa bi to često dovelo do „čiste radosti“, ali češće do infekcije i smrti.
Stvari su bile jednako čudne i u Antičkoj Grčkoj, osim što su također imali spužvu na štapu, preferirana metoda kod Grka bili su komadići keramike zvani pessoi. Tim kamenčićima veličine dlana se strugalo slijeva nadesno, povjesničari su procijenili da bi za prosječno brisanje, mi danas, koristili čak tri ta kamenčića.
Na Bliskom Istoku stvari su bile nešto higijenskije. Ljudi su koristili tekuću vodu i lijevom rukom usmjeravali mlaz vode na „ispravno“ područje, a zatim bi nakon upotrebe dobro oprali tu, jadnu, lijevu ruku…
U Americi je bilo uobičajeno koristiti klipove kukuruza nakon uklanjanja kukuruza, ovo je bila popularna opcija jer su klipovi bili lako dostupni i iznenađujuće mekani i fleksibilni.
U Europi je bilo uobičajeno koristiti krpe koje su se mogle prati i ponovno koristiti, mnoge od tih krpa završile su u kanalizacijskom sustavu, pa je nemoguće znati koliko su puta te krpe korištene prije bacanja.
Prvi WC, sličan današnjem, otkriven je na Kreti. Tom WC-u su imali pristup samo bogati, a sastojao se od drvenog sjedala ispod kojega je bila glinena posuda iz koje je „sadržaj“, poduprt vodom, bio pušten u kamenu kanalizaciju.