Važnost mentalnog zdravlja konačno dobiva više prostora u svakodnevnim razgovorima. Na žalost, o mentalnom se zdravlju priča tek kada postane prekasno, kada se ugasi mladi život ili kada je teško pomoći osobi koja boluje od mentalnih bolesti.
Osim toga, velik problem je i dalje stigma oko pokazivanja negativnih emocija ili traženja pomoći. Društvo će osuđivati i smatrati neprimjerenim plakanje u javnosti, deranje, iskazivanje "kriznih" epizoda pa čak i obraćanje stručnjacima s ciljem traženja pomoći.
Upravo zbog ovakvih primjera i načina razmišljanja, osobe koje pate ne dobiju adekvatnu pomoć na vrijeme. Iznimno je bitno razgovarati o mentalnom zdravlju kako bi se na vrijeme pružila adekvatna pomoć bilo kome tko ju treba.
Bosanska književnica Nura Bazdulj Hubijar nedavno je na svom Facebook statusu podijelila potresnu priču problematike skrivanja negativnih emocija zbog društvene osude.
"Nije umjetnost nego glupost"
Kako piše, nedavno je razgovarala s prijateljicom iz studentskih dana koja je s njom podijelila potresnu priču o nedavnom samoubojstvu studenta.
"Ona jedva govori. Sin njenih prijatelja, student završne godine, uvijek uljudan, tih, nasmiješen, otišao s društvom slaviti nečiji rođendan. Izabrali su livadu uz rijeku, u blizini nekog voćnjaka. Šalili su se, smijali, taj student sat-dva svirao gitaru i pjevao. Onda je ustao, prislonio gitaru uz neki zid, otišao u voćnjak, izvukao remen s hlača i objesio se...", piše književnica i dodaje kako je tekao razgovor.
Prijateljica ju je upitala zna li koji je bio posljednji status mladog studenta na Facebooku, na što joj književnica kaže da ne zna. Potom, prijateljica joj otkriva da se radilo o Jesenjinovim stihovima.
"Prestanite glumiti da ste sretni..."
"U oluji i buri, kraj nedaća svih, uz teške gubitke i uz tugu kletu, biti nasmijan, prirodan i tih, najveća je umjetnost na svijetu", citira. U drugom dijelu njene objave, književnica poziva sve svoje pratitelje da prestanu glumiti da su sretni, ako nisu.
"I sad sjedim i mislim da to nije umjetnost nego glupost. Ne izigravajte da ste radosni i nasmijani ako ste tužni, ako vas boli. Plačite, vrištite, psujte, razbijajte, praznite se, to je tadašnje prirodno stanje. Nitko ne prođe kroz život, a da ne doživi krizu. To nije sramotno i ne čini ga manje vrijednim. Tako je ljudski. Ne glumiti, boriti se i izboriti... Proći će. Sigurno. Ništa nije došlo, a da nije prošlo", poručuje za kraj.
Njena je objava dobila gotovo tri tisuće reakcija, a status je podijeljen 150 puta.
Ovakva priča, kao i nedavna vijest koju smo prenosili o samoubojstvu studentice u mostarskom studentskom domu trebaju biti veliki motiv i povod da se o mentalnom zdravlju educiramo više, da pričamo više i da slušamo više, jer je mentalno zdravlje bitno kao i ono fizičko.
Nijedan izgubljeni život ne može se više vratiti, ali se razgovorom, a onda i brzim djelovanjem, ovakav veliki gubitak može spriječiti.