Galerija
Dobrobit koju sa sobom donosi dijeljenje svakodnevice s kućnim ljubimcem već znaju i vrapci na grani. Od koristi za mentalno zdravlje, pomoći pri organizaciji dana ili poticanju aktivnosti i odlaska na svjež zrak, sve je to općepoznato, kao i činjenica da je kućni ljubimac, bila to ribica ili pas, velika i svakodnevna obveza.
Evo kažu studenti zagrebačkih fakulteta o brizi za kućne ljubimce i na koji način im se svakodnevica promijenila otkad su postali vlasnici nekih životinja.
Cimerice Sara i Lorena studentice su na Sveučilištu Vern i život im se prije dva tjedna okrenuo naglavačke jer su zajedno odlučile „posvojiti” mačića. Iako vide veliku razliku u njihovim aktivnostima tijekom dana (ova dva tjedna provode tako da uglavnom trčkaraju za mačićem i pospremaju njegov nered), nije im žao što su ga „posvojile” i ističu da se posvajanje svakako isplatilo.
„Suki je mala maca pa tu ima puno odricanja i truda oko odgoja i navikavanja jednih na druge. Puno istražuje što mi ponekad diže tlak, a opet s druge strane ona tako uči o svijetu oko sebe pa koliko je živciranja i divljanja, toliko je lijepo i zanimljivo iskustvo. Prilagodba zasad utječe na svakodnevnicu: od rasporeda jedenja, spavanja, do divljanja usred noći koje narušava i naš san“, ističe Sara te dodaje da tek sada shvaća kolika je to odgovornost jer se tijekom djetinjstva o obiteljskoj mački brinula uz majčinu pomoć.
Njena cimerica Lorena ističe kako je život s mačićem izrazito zanimljiv. „Teško ga je čuvati da ne skače na sve površine. Mali je pa ga još sve zanima, ali je jako umiljat i nakon napornog radnog dana je lijepo doći kući i igrati se s njime. Mogu i dalje voditi normalan život, ali je velika odgovornost paziti na njega“, tvrdi novopečena vlasnica Lorena.
Studentica krajobrazne arhitekture, Tara, koja je vlasnica tri mačke, psa i jednog hrčka napominje da ju je život sa životinjama naučio da isti bez njih ne bi bio toliko lijep, niti zabavan.
„Životinje su melem za dušu i na mene djeluju bolje od bilo kojeg lijeka. Od toga da me smire ili nasmiju u nekim tužnijim trenutcima, do toga da na kraju dana znam da uvijek postoji netko tko me sigurno voli, a to su oni“, kazala je Tara.
Altea, studentica psihologije napominje da joj je puno lakše organizirati vrijeme te da bolje spava otkad je udomila svog psa Lokija.
„Život mi je puno bolji otkad imam psa, lakše mi je organizirati vrijeme i čak bolje spavam. Ne bi rekla da ima negativnih strana kao takvih, ali pas je velika obveza i nekad je teško raditi planove kada živiš sam i imaš psa. Iako nemam vremena za vježbanje kao takvo, sa psom šećem svaki dan što osigurava moju fizičku aktivnost čak i kada nemam motivacije za to. Psi donose toliko sreće da mislim da se s tim ‛negativnim’ stranama može živjeti“, ponosno ističe.
I njena prijateljica, Lara se slaže da joj je njena Luna uljepšala život.
„Iznimno su zahvalne životinje koje će ti svu svoju ljubav dati, a samo traže da to bude uzvraćeno. Negativne strane postoje, iako ih nužno ne bih nazvala negativnima, no dogodi se da zbog obaveza moj pas ostaje doma dulje sam nego što bi trebao. Ipak, smatram da sam zbog nje fizički aktivnija i empatičnija osoba“, govori Lara.
Premda su životinje korisne za mentalno i fizičko zdravlje oni su živa bića s vlastitim potrebama i prije udomljavanja to svakako treba imati na umu, ali ako postoji svjesnost i odgovornost te spremnost na odricanje, uvijek se možete uputiti u azil ili udrugu i udomiti svog novog najboljeg krznenog prijatelja.