Mensa je najveća međunarodna organizacija osoba koje standardni MENSA IQ test riješe unutar dva posto najboljih. Testovi su standardizirani, a postoji nekoliko vrsta koje mogu pokazati koliko vam je visok kvocijent inteligencije. Mensa postoji već 75 godina, a i Hrvatska ima svoj ogranak te često organiziraju testiranja diljem hrvatske kako bi im se pridružili novi članovi.
Skoro polovina sudionika testiranja su studenti i učenici
Prema napisima domaćih medija, čak 60 posto članova hrvatske Mense mlađe je od 40 godina, no, nažalost, u Mensi ne raspolažu točnom brojkom članova koji su trenutno aktivni studenti.
"Apsolutna brojka studenata i učenika, kategorija koju u udruzi zbirno vodimo na testiranjima za obje skupine, jako varira između testiranja, te ovisi o veličini grada u kojemu se održava testiranje te o ukupnom broju prijavljenih pristupnika. Relativno, udio studenata i učenika predstavlja razinu oko 43 posto u odnosu na ukupni broj prijavljenih", kaže nam Ivo Ljubičić, predsjednik zagrebačke podružnice hrvatske Mense.
Dodaje da ne raspolažu konkretnim brojkama studenata po svakom testiranju, no da na testiranja u Zagrebu pristupi oko 120 ljudi raznih dobnih skupina.
S obzirom na to da oduvijek postoji interes za ovu organizaciju i njihove članove, a mnogi ne znaju što rade, razgovarali smo s nekoliko članova Mense koji su ujedno i studenti.
Popusti za članove u jednom telekomu i HŽ-u
Luka Juričinec je student poslijediplomskog specijalističkog studija Upravljanja ljudskim potencijalima, jedan od članova Mense koji je ujedno i student.
"Sjećam se kako sam na diplomskom studiju pričao s kolegom o testovima inteligencije. Činilo nam se zanimljivo probati riješiti jedan ovakav test. Na internetu smo brzo pronašli informaciju o Mensinim testiranjima i prijavili se. Nakon nekog vremena dobio sam poziv na testiranje u mom gradu. Ugodno sam se iznenadio kada sam saznao rezultate. Naravno, htio sam postati dio zajednice, upoznati nove ljude, vidjeti koje osobine ili interese dijelimo", kazao je za MojFaks.
Kako nastavlja, članstvo u Mensi mu svakako donosi i neke dobrobiti u životu, ali i na studiju. "Na našim sastancima za svakog se nađe ponešto. Razmjenjujemo mišljenja o aktualnim temama, igramo društvene igre i odlazimo na različita događanja. Kao članovi Mense imamo popuste u jednom telekomu i HŽ-u", nabraja samo nekoliko pogodnosti.
"Ljudi često inteligenciju brkaju sa znanjem. Dokazano je da je gen za inteligenciju nasljedan, a u manjoj se mjeri može dodatno razviti mozgalicama", pojašnjava Luka.
Foto: privatna arhiva, Luka Juričinec, objavljeno uz dozvolu
"Ljudi zamišljaju naša druženja kao teoriju zavjere"
Upitali smo Luku kako provodi svoje slobodno vrijeme, pokušava li "vježbati" svoj mozak.
"Slobodno vrijeme koristim za dodatne edukacije i druženje s prijateljima, ali volim i zaigrati igru gdje treba malo istrenirati mozak (npr. kartanje, Alias, itd.). Rješavam križaljke i sudoku, ali češće se zabavljam igrama gdje su uključeni i drugi ljudi. Ljudsko ponašanje mi je veoma interesantno jer ga je teško predvidjeti, ima puno čimbenika koji na njega djeluju i razlikuje se od osobe do osobe. Moram priznati da puno ljudi ima predrasude prema članovima Mense. Ponekad ljudi zamišljaju naša druženja kao nešto iz teorija zavjere. Mislim da je razlog tome neupućenost ljudi u naš rad", kaže nam Luka.
Spominje nam i situacije u kojima njegovo društvo "koristi" njegovu inteligenciju.
"Često me u društvu prozovu kada treba brzo zbrojiti račune, pomoći oko matematičkih zadataka i sl. Ja sam pravi primjer da osobe s natprosječnom inteligencijom nisu nužno introverti. Ipak smo svi mi društvena bića i u svima nama postoji želja za interakcijom s drugim ljudima", kaže nam Luka.
Radio u inozemstvu, ali se ipak vratio
Uz Luku, njegov kolega i član Mense Ivica Frančić također nam otkriva kako za njega izgleda studiranje i članstvo u Mensi. "Studiram na Tehničkom veleučilištu Zagreb. Nakon što sam završio preddiplomski stručni studij mehatronike, školovanje sam nastavio na specijalističkom diplomskom studiju strojarstva", govori Ivica i spominje kako se odlučio testirati za Mensu nakon jednog sistematskog pregleda.
"Jednom prilikom na sistematskom pregledu za posao psihologinja u ordinaciji mi je rekla da sam jako dobro ispunio test. To me zaintrigiralo tako da sam odlučio pristupiti IQ testu. 2005. godine sam se testirao, ali rezultati nikada nisu stigli, valjda se pošta negdje zagubila. Do 2016. godine radio sam sve i svašta, više u inozemstvu nego doma i obišao veći dio Europe i napokon se odlučio vratiti u domovinu. Tako sam i odlučio dalje se školovati i upisao TVZ. Kako me uvijek 'kopkalo' to da saznam koji je moj IQ, odlučio sam se opet prijaviti na testiranje. Ubrzo me nazvala tadašnja predsjednica, Jasna Škiljan i rekla mi da ne mogu pristupiti jer sam već prije bio testiran i prošao sam prag za učlanjenje u Mensu. Tako sam se i učlanio u Mensu", ispričao je za MojFaks.
Foto: privatna arhiva, Ivica Frančić, objavljeno uz dozvolu
"Nitko se pametan nije rodio"
Uz studiranje, Ivica Frančić je i obiteljski čovjek. Kaže da visoka inteligencija svakako pomaže u svakodnevnom životu, ali i nju treba "vježbati" i poticati. "Članstvo u Mensi nisam nikada isticao, međutim, natprosječni IQ je uvijek dobrodošao jer utječe na sposobnost snalaženja u novonastalim situacijama, pa isto tako i kod učenja. Ali bez rada i učenja nema niti rezultata, jer nitko se nije pametan rodio", kaže nam.
Ivica ima savjet za sve one koji se žele učlaniti u Mensu. "Za rješavanje testova inteligencije potreban je prije svega visok IQ. Mislim da to nije nešto što se može naučiti, ali igranje šaha, rješavanje sudoku igara može pomoći, a i na internetu postoje online testovi inteligencije i bilo bi dobro riješiti pokoji pa se i tako može pripremiti ako netko želi pristupiti testiranju", savjetuje iskreno.
"Sudoku i šah su igre za bježanje od problema"
S obzirom na obitelj, posao i fakultetske obaveze, Ivica teško pronalazi vremena za neke druge aktivnosti, no ipak ističe da se bavi joggingom, vrtlarenjem, šetnjom i ponekad plivanjem.
Foto: privatna arhiva, I.F., objavljeno uz dozvolu
Po pitanju treninga mozga i moždanih vijuga, Ivica ističe da su to za njega sudoku i križaljke alati za odmaranje mozga, a ne za treniranje mozga. "Mislim da osobe s višom inteligencijom stalno koriste moždane vijuge, a ovo su igre za bijeg od svakodnevnih problema", kaže za MojFaks.
Nadalje, upitali smo Ivicu znaju li kolege s fakulteta da je član ove prestižne organizacije i kako ljudi reagiraju kada saznaju da je on član Mense. Kaže nam kako samo nekolicina ljudi zna da je član Mense. "Ljudi reagiraju na razne načine. Neki se ne iznenade jer me dobro poznaju kakav sam, neki se naravno začude, a neki i budu ljubomorni pa kažu da je to budalaština i da to nije ništa posebno. Bilo kako bilo, meni je drago da imam viši IQ i da sam član Mense i ponosan sam na to", kaže nam i napominje da se ismijavaju većinom oni ljubomorni.
"O tome samo slušate u filmovima"
I diplomirani liječnik, trenutno student poslijediplomskog studija "Menadžment u zdravstvu", Antun Tonko Jaboković, također je član Mense.
"Još za vrijeme diplomskog studija naišao sam na oglas za testiranje inteligencije i otišao sam isključivo iz znatiželje vidjeti kako to funkcionira. Susretao sam razne testove koji nam svugdje iskaču kao reklame na internetu, ali htio sam vidjeti kako izgleda jedan ozbiljan test. Obično je to nešto što samo slušate po filmovima. Tako sam nakon samoga testiranja na kućnu adresu dobio obavijest da sam zadovoljio kriterije članstva pa je sve jednostavno vodilo jedno za drugim", prisjetio se svoje prijave.
Foto: privatna arhiva, A.T.J., objavljeno uz dozvolu
"Ovo nije elitna organizacija"
"Nažalost, zbog poslovnih obveza i mjesta stanovanja van mjesta središnjice, nisam se u mogućnosti aktivnije uključiti u rad Udruge. Organizirali smo jedno testiranje inteligencije u mom rodnom gradu kako bismo Mensu popularizirali u društvu i pokazali da ona nije toliki bauk ili nekakva elitna organizacija", pojašnjava nam Jaboković.
Slaže se s Ivicom po pitanju benefita visokog IQ-a u svakodnevnom životu i studiranju. "Jasno je da viši IQ a priori olakšava posao, barem teoretski, ali bez puno uloženoga rada, nikakav talent neće pomoći. Rad, rad i samo rad, a onda će i ostalo doći na svoje mjesto", poručuje.
Jaboković se u svoje slobodno vrijeme bavi glazbom, točnije zborskim pjevanjem. "Glazba jako dobro trenira mozak. Ima pozamašan broj osobina zajedničkih s nekim drugim, na prvi pogled više analitičkim vještinama. Ritam, harmonija, tonalitet i sl. sve su načini koji se mogu povezati s matematičkim načinom razmišljanja. Ali glazba je puno više od čiste matematike", uči nas Jaboković.
Nitko od naših dosadašnjih sugovornika nije htio previše isticati kolegama i poznanicima da su članovi Mense, a ni Jaboković nije izuzetak. "Bliski prijatelji znaju, ali u načelu to ne volim isticati. Štoviše, gledam to kao i na svaku drugu aktivnost, baš kao i moji prijatelji", kaže za MojFaks.
Foto: privatna arhiva, A.T.J., objavljeno uz dozvolu
Obje su slutile da bi mogle upasti
Uz naše muške sugovornike, kontaktirali smo i dvije studentice, sestre: Ivu i Anu Mikulčić. Iva studira pegagogiju na Filozofskom fakultetu i na zadnjoj je godini studija, a njena sestra Ana studira kiparstvo na Akademiji za likovne umjetnosti.
"Testirala sam se pred kraj srednje škole, a učlanila se dvije godine kasnije. Za test sam se odlučila ponajviše na majčin poticaj, a kako sam u osnovnoj školi bila prepoznata kao potencijalno darovita, i sama sam slutila da bih mogla upasti. Učlanila sam se nešto kasnije jer me zanimalo što se točno u Mensi radi i kako to sve izgleda", kaže Iva za MojFaks.
Ana se učlanila nešto kasnije, na drugoj godini fakulteta. "Odlučila sam se testirati jer sam pretpostavila da imam visok IQ, i prije nego što sam se testirala sam bila prilično sigurna da ću zadovoljiti uvijete za članstvo. Naposljetku sam se učlanila iz znatiželje", kaže Ana.
"Najveća pogodnost Mense je dobro društvo"
"U Mensi se uglavnom družimo", kaže Iva. "Naravno da ima i drugih stvari, ali osobno ponajviše dolazim zbog druženja. Najčešće to bude neko spontano druženje, ali bude i organiziranih aktivnosti poput društvenih igara, raznih fizičkih aktivnosti, paintballa, kartinga, roštilja i slično", nabraja za MojFaks. Kako kažu sestre, upravo je ovo druženje najveća pogodnost članstva u Mensi, a koju nisu očekivale u početku.
Darovitoj djeci je teško na klasičnoj nastavi
Od svih problema koje imamo u obrazovanju, Iva nam ističe problem s kojom se onda susrela i zbog kojih je stekla loše životne navike: nestimulativno okruženje za darovitu djecu.
"S obzirom na to da se tijekom ranijeg školovanja nisam uspjela prilagoditi obrazovnom sustavu i onome što se od mene kao učenice tražilo, razvila sam neke poprilično loše navike. Vrlo sam rano naučila da je za prolaz potrebno vrlo malo, a kako to kod nas biva, nitko me nije dodatno poticao te sam iz svega izvukla više štete nego koristi. Tako se i dan danas na studiju borim protiv toga i pokušavam iskoristiti potencijale koje sam nekoć imala, u nadi da nisu potpuno propali. Voljela bih kad bi se u sklopu obrazovnog sustava vodila briga o dobrobiti potencijalno darovite djece jer i oni imaju potrebu za prilagodbom klasične nastave, koja je za njih naročito nestimulativna", govori Iva za MojFaks.
"Čim manje stresa"
Za rješavanje IQ testa, sestre imaju sličan savjet. Iva kaže kako je za dobro rješavanje IQ testa ključno umanjiti stres. "Najbitnije je da umanjimo stres jer nam to negativno utječe na rješavanje, tako da bih svakako preporučila dobro se naspavati, kvalitetno najesti, prošetati dio puta do mjesta testiranja i, naravno, ne kasniti", savjetuje.
"Mislim da je najbolja stvar koju možete napraviti, da test prođe dobro, pobrinuti se da ne dođete na test gladni, umorni i slično. Nekakve druge pripreme nema. Test je neverbalan i nije potrebno nikakvo predznanje za njega", nadodaje Ana.
Prošlogodišnji Mensa Halloween party / Foto: privatna arhiva, Ana Mikulčić, objavljeno uz dozvolu
"Većina kolega ne zna što je Mensa"
Po pitanju toga znaju li kolege da su članice Mense, sestre kažu kako se dosad nisu susrele sa zadirkivanj bilo koje vrste. "Nisam sigurna znaju li kolege s faksa da sam član Mense, osobno sam rekla nekoliko bliskih kolega. Ljudi obično budu ili iznenađeni ili neutralni, dosad nisam iskusila da bi me netko zbog toga zafrkavao", kaže Iva, a Ana ima slična iskustva.
"Kolegama koji su mi bliži sam rekla, a tu i tamo se spomene u razgovoru pa saznaju i ostali. Većina uopće ni ne zna što je Mensa, kad saznaju reakcije budu pozitivne. Što se tiče zafrkavanja, toga nema, bar ne zlonamjernoga", kaže nam za kraj.