Stvari koje ćeš napraviti u srednjoj i zbog tog naučiti važne lekcije

Dok smo tinejdžeri razmišljamo o tome kako ćemo jednog dana biti odrasli, a kada konačno odrastemo zahvaljujemo svojoj teen verziji jer smo naučili neke važne životne lekcije.

Tijekom srednje škole proživljavamo dosta toga - prvo slomljeno srce, raspad prijateljstva, svađe s roditeljima.

U tim trenucima osjećamo se izgubljeno i tužni, a kada na to pogledamo iz očiju odrasle osobe znamo da smo to preživjeli i na tome smo zahvalni.

Slijede samo neke od stvari koje ćeš napraviti u srednjoj i zbog tog naučiti važne lekcije:

Nekada se pitamo kako smo to uopće mogli preživjeti, ali odgovor je tu: lako. Kada smo mladi zaista možemo sve preživjeti i naučiti brojne lekcije. Tada smo imali `otečeno` srce, osjećali sramotu te sve osjećaje koje osjećaju junaci tragičnih ljubavnih priča. Prvo slomljeno srce smo preživjeli i znamo da više to nikada nećemo morati prolaziti, barem ne prvi put.

Loš odnos s roditeljima ćeš s vremenom popraviti

Ni jedan tinejdžer nema idealan odnos s roditeljima jer to je praktički nemoguće. Mladi ljudi žele jedno, a roditelji od njih zahtijevaju drugo i tako u krug. Kada smo odrasli vidimo da je loše razdoblje odnosa s roditeljima iza nas jer je odnos bio zategnut samo dok smo tinejdžeri. Osim toga, roditeljima je lakše izaći na kraj s problematičnim tinejdžerom nego s problematičnim sinom ili kćeri od 25 godina.

Kada smo tinejdžeri tada najviše razmišljamo o vlastitom tijelu te o tome što se s njim događa, kako se mijenja, kakvo će biti i druge stvari. Adolescencija je razdoblje učenja o seksu- što od prijatelja, što iz knjiga, a možda i iz osobnog iskustva. Osim toga, otkrivamo svijet, sebe i druge ljude što se mora dogoditi dok smo tinejdžeri.

Ne tvrdimo da odrasli ljudi ne mogu izgubiti živce i totalno poludjeti, ali oni to uglavnom ne čine zbog sitnice poput tinejdžera. Budući da tinejdžerima hormoni stalno rade, oni često mijenjaju raspoloženje, a fitilj im postaje sve kraći. Upravo zbog toga mogu planuti i zbog najmanje sitnice, a to je bolje proživjeti u teen godinama nego kao odrasla osoba.

Doslovno odrastamo i sazrijevamo s našim prijateljima, a kasnije kao odrasle osobe se s nekima od njih nastavljamo družiti. Ostajemo zauvijek na neki način bliski s barem jednom osobom iz srednje škole, a to se ne bi dogodilo da nismo bili tinejdžeri, a oni su uvijek druželjubivi.

Na kraju shvatimo da ne postoji zapravo `plakanje zbog gluposti` i tada zaista to i prestajemo činiti. Kao odrasli ljudi plačemo oko stvari koje nas zbilja pogađaju, jer `plakati zbog gluposti` je trošenje živaca, suza i vremena.

Jedinica iz testa ti neće biti velika stvar

Kao odraslim ljudima jedinica iz ispita bi nam itekako bila velika stvar, a kada smo tinejdžeri se toliko ne živciramo oko toga. Kada smo odrasli se zapravo pitamo zašto nismo dovoljno učili tada, ali nas to nije toliko opterećivalo prije što je dobro.

Ako smo nakon tinejdžerske dobi fotkanje i objavljivanje selfija sveli na minimum možemo sami sebi `dati pet`. Kao adolescenti, zaokupljeni smo jako svojim izgledom i onim što drugi misle o nama te hoće li nas Marko pogledati na školskom hodniku ili neće. Kada odrastemo, selfiji nam toliko ne znače, a bilo bi čudno da je odrasla osoba time opsjednuta što znači da trebamo zahvaliti sebi u tinejdžerskim danima.