Stvari koje nećemo morati govoriti roditeljima kad odrastemo

Dok smo tinejdžeri i dok `živimo pod njihovim krovom` tata i mama imaju pravo postavljati određena pitanja o našem životu, a mi im na to odgovaramo.

Oni žele sve znati – od škole pa do našeg ljubavnog života, a nas to jako nervira. Dobro je imati prijateljski odnos s roditeljima, ali kako odrastamo shvaćamo da je to teško ostvarivo. Kao odrasli ljudi, češće ćemo vrijeme provoditi s kolegama i prijateljima nego s roditeljima i baš im zato ne govorimo neke stvari.

Ovoga puta, otkrivamo što nećeš govoriti roditeljima, ali tek kada odrasteš:

Dok smo mlađi, roditelji uvijek postavljaju ovakva i slična pitanja: `Što ćeš raditi do kraja života?` ili `Kako ćeš ti jednom ići na posao kada ti se lijeno ustati za školu u 8 ujutro?`. Jednom kada odrastemo oni nas to i dalje mogu pitati, ali mi im na to ne moramo odgovoriti jer baš je to problem s roditeljima – nekada imaju nerealna očekivanja od djece.

Tinejdžeri uglavnom moraju roditeljima reći gdje se nalaze i zašto su baš večeras otišli na piće s prijateljima u grad. Odrasle osobe to ne moraju raditi, ali roditelji nekada i dalje imaju potrebu pitati `A gdje si ti?`. Oni to čine jer se brinu, a nama to ide na živce u kojoj god dobi bili, ali srećom to nestaje nakon nekog vremena.

Zanimljivo je to što nečije financijsko stanje uvijek zanima svakoga – prijatelje, rodbinu, poznanike, roditelje. Prva stvar, to je vrlo nekulturno za pitati, a druga stvar, jednom kada odrastemo o tome ne moramo pričati roditeljima. Kada smo tinejdžeri oni nam daju džeparac i pokušavaju uspostaviti kontrolu nad time koliko trošimo i druge stvari, ali čim odrastemo i imamo posao, možemo se pozdraviti s odgovorima na ta pitanja.

`S kim ideš, kad se vraćaš i gdje ćeš biti?` su najdraža roditeljska pitanja dok smo adolescenti. Diže nam se kosa na glavi čim to čujemo, ali možemo odahnuti jer na to ne moramo odgovoriti kada smo odrasli. Roditelji uglavnom ni ne znaju kada izlazimo van kao odrasli ljudi, a najmanje ih zanima s kim idemo.

Oko statusa veze se ne trebamo zabrinjavati jer na to ne moramo odgovoriti kao stariji. Zanimljivo je to što će roditelje zapravo još više zanimati imamo li partnera i dejtamo li kada smo stariji nego kao tinejdžeri. Nažalost, takva pitanja će biti učestala nakon što odrastemo, ali dobra stvar je to što možemo prešutjeti odgovor.

Može se slobodno reći da tko živi taj i griješi jer nema onoga tko je bez grijeha. U slučaju da si previše popila, previše potrošila, izgubila osobnu i slične stvari, to nećeš morati priznati roditeljima. Tvoje greške su samo tvoje i ti ćeš ispaštati zbog njih, a ne oni pa zbog toga takve stvari ne moraju ni znati.

Svoje odluke i radnje moramo pred roditeljima opravdavati dok smo tinejdžeri, ali ne i kada smo odrasli. `Zašto si se ofarbala u plavo?` ili `Zašto nisi stavila više soli u juhu?` ili `Zašto ne brišeš svaki tjedan prašinu s police?` su pitanja od kojih se možemo oprostiti čim odrastemo.

I.P.