Bilješke o piscu:
Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica čiji su romani za omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali predloškom za radio i scenska djela. Nakon što je 1982. godine objavila prvo djelo, pod naslovom „Adrian“, uskoro je, zahvaljujući izvanrednom prijemu kod čitatelja, napisala i objavila „Tajni dnevnik Adriana Molea“ i „Novi jadi Adriana Molea“.
Kratki sadržaj:
U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodišnjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmišljanja saznajemo o svim problemima koji ga muče, kao i osobama s kojima se prepliće njegov život. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se nižu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od siječnja jedne godine do travnja iduće. Sadržaj knjige nije vezana radnja, to je niz sličica iz njegovog života, niz njegovih „jada“, njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora.
Analiza likova:
Adrian je dječak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo da ga muče bubuljice i prištevi, možda je pomalo „bucmast“, kako kaže njegov liječnik. Više znamo o njegovim životnim prilikama i neprilikama. Roditelji su mu u stalnoj svađi, čak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se baka pojavljuje u kući, s njima živi pas, a kasnije čak i očeva ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unatoč svim tim problemima, Adrian polako odrasta, isključuje se iz svijeta odraslih kad je to potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam riješiti.
On zapravo voli svoje roditelje, pokušava ih vidjeti sa svim vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu narav (brine o starcu Bertu Baxteru), školskim drugovima oprašta neke njihove propuste, pažljiv je i osjećajan (bira poklone za svoje drage, piše pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na neobično duhovit način pliva u „olujnom pubertetskom moru“. Čak je i ambiciozan, trudi se biti što bolji u školi, mašta o svojoj budućnosti. Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomaže u svakodnevnim „nevoljama“, uz nju uspijeva održavati ravnotežu u svom životu: „Nazvao sam Pandoru. Posjetit će me nakon sata iz viole. Ljubav mi je još jedini spas da totalno ne poludim…“ (citat, str. 217.)
Pandora je Adrianova vršnjakinja, zgodna djevojčica, „kose boje sirupa“, svjesna svog izgleda i svog utjecaja na dječake, ali zapravo dobra kao osoba. Ona puno pomaže Adrianu, daje mu podršku, voli ga i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne živi u oskudici. Prilično samosvjesna i odlučna.
Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne previše poduzetnog, sklonog alkoholu i samosažaljavanju.
Tu je i Adrianova mama, očito nezadovoljna s onim što joj pruža brak i muž, možda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kuće kroz neko vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji održati obitelj.
Susrećemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole, Adrianove kolege, Barrya i Nigela, školske profesore i ravnatelja, neke susjede i dr.