U pravo vrijeme na pravom mjestu
Svijetom je zavladala globalna pandemija, a oduzeta nam je većina stvari koja nas usrećava — izlasci i konekcije s najbližima. Znamo da smo godinama pomišljali kako bi bilo predivno da ne moramo nikud ni s kim, ali smo preispitali svoje želje jednom kada su se ostvarile. Žudjeli smo za ljudskim kontaktom, trebalo nam je pozitive. I pojavio se „Ted Lasso”, projekt Jasona Sudeikisa kojemu se urušio život pred očima. Vlastitim, ali i očima javnosti.
Ako imate dovoljno konteksta, uviđate kako je „Ted Lasso” zapravo dio Sudeikisovog terapijskog procesa. A postao je i dio moga. Iz razgovora s prijateljima, serija je utjecala i na njih. Podsjećam, svi smo bili ranjivi. Prva sezona je bila šećerasta, ali je bila upravo ono što smo trebali. Zavoljeli smo likove koji su se međusobno izazivali na rast, dovoljno otvorene za ljubaznost i izraze dobrote. Premisa serije je bila nemoguća — trener američkog nogometa dobije ulogu trenera engleskog nogometnog kluba kojeg nova vlasnica želi uništiti iz osvete prema bivšem mužu. I kao sa većinom kreativnih ostvarenja, dovoljno je zažmiriti na nemoguće. Ansambl nezaboravnih likova nam se uvukao pod kožu. Objektivno bismo imali puno više prigovora na samu seriju, scenarij, pretjerivanje sa šalama koje ne ispadnu smiješne, na nogometne scene, ali nismo objektivni, važnije nam je bilo kako se osjećamo. (Recenzija prve sezone OVDJE)
I da… Jedna od najboljih scena u povijesti televizijskih serija je bila u prvoj sezoni.
Pogledaj na Twitteru
Barbecue sauce.
U drugoj su se počele nazirati pukotine u optimističnom oklopu
Druga sezona je također stigla, nešto slabija od prve, ali i dalje je zadovoljavala apetite gledatelja. Ted se počeo nositi i s paničnim napadajima pa se u sezoni pojavila i psihologinja Sharon s kojom je Ted odlučio otvoriti zastrašujuće osjećaje i sjećanja koja se kriju ispod njegovog neizlječivog optimizma i vječno nasmijanog lica. Naravno — otvaranje nije bilo instantno. Osim dobrote, serija je zagrabila i u ozbiljnu temu mentalnog zdravlja. Dvije epizode su bile šaka u oko — Apple je tražio dodatne dvije epizode. Jedna je bila božićni specijal koji smo gledali usred ljeta, a jedino objašnjenje za to bi bilo snimanje za vrijeme Božića dok je ekipa slavila u Engleskoj. Druga epizoda je bila noćna solo avantura trenera Bearda. Problemi serije i scenarističkog tima su počeli isplivavati na površinu. I opet, oprostiš puno toga jer voliš likove i želiš vidjeti koliko daleko mogu doći.
A treća?
Treća sezona je uvela i duže epizode što nekim gledateljima i kritičarima smeta. Ja se nisam bunio. Čuo sam i prigovore za manjak nogometne akcije. „Ted Lasso” je serija o nogometu koliko je „One Tree Hill” serija o košarci. Treću sezonu mi je najteže braniti jer su mane sve jasnije. Scenarij je nered. Digresije su na svakom koraku. Likova je previše, a dobivamo i nove. U ekipu stiže Zava, lik koji neodoljivo podsjeća na Zlatana Ibrahimovića. Nekoliko epizoda kasnije, više ga nema. Keeley istražuje svoju seksualnost s Jack, bogatašicom koja je financirala Keeleyinu medijsku agenciju. Par epizoda kasnije se pitam gdje je Jack? Nate koji je otišao u West Ham kao najveća trenerska nada prolazi svoj put do potpunog negativca da bi se kasnije sve samo vratilo na staro. I Nate je morao narasti, ali se to moglo napraviti znatno elegantnije. I kraće. Ted Lasso je serija koja previše oprašta, a i ja njoj previše toga opraštam. Kao neprofesionalni kritičar mogu reći da i dalje volim seriju. Vidim njezine mane, ali ju volim usprkos njima.
Na kraju same zadnje epizode su Dijamantni psi raspravljali o tome kako savršenstvo ne postoji. Kako je dosadno. Ted Lasso nije savršena serija. Ali je ljudska. Dobra. Vraća vjeru. Nismo dobili „peak television” kao što smo možda očekivali zahvaljujući potencijalu kreativnog tima. Ne smijemo zaboraviti da je ovo serija koja je nastala iz reklamnog skeča, a postigla je jako puno. Lansirala je i produbila karijere svojim akterima. Čini se da je gotovo. Ted se vratio u Kansas. Pitanje je hoće li biti četvrte sezone, sada svi tvrde da neće. I s dosadašnje tri mogu živjeti. Dobro živjeti.
Pogledaj na Twitteru
Ako želite riješiti kviz o seriji, kliknite OVDJE i saznajte jeste li pravi navijač AFC Richmonda.